Za osiguravanje uspostave dišnog puta neophodno je postojanje algoritma za uspostavu otežanog dišnog puta koji podrazumijevaju odgovarajuću opremu i znanje tima kako bi se mogao osigurati dišni put i odgovarajuća izmjena plinova. Održavanje odgovarajuće ventilacije bitno je za održavanje opskrbe vitalnih organa tijela kisikom, sprječavanje hipoksije i osiguravanje odgovarajuće eliminacije ugljičnog dioksida. Otežana intubacija može biti uzrokovana anatomskim, fiziološkim ili tehničkim čimbenicima koji proces intubacije čine izazovnim i potencijalno rizičnim za bolesnika. Temeljita procjena ključna je za identifikaciju pacijenata kod kojih postoji rizik od otežane uspostave dišnog puta. Fizikalni pregled i Mallampati score kao i drugi prediktori otežane intubacije ključne su komponente evaluacije postojanja potencijalno otežanog dišnog puta. Endotrahealna intubacija je postupak u kojem se endotrahealni tubus uvodi kroz usta ili nos u dušnik . Izvodi se u svrhu zaštite dišnih putova tijekom opće anestezije, za osiguravanje ventilacije i za osiguranje prohodnosti dišnih putova tijekom kardiopulmonalne reanimacije. Pravilno postavljen endotrahealni tubus treba omogućiti kontroliranu ventilaciju pluća i spriječiti aspiraciju želučanog sadržaja u pluća. Štetni ishodi otežane intubacije uključuju smrt, hipoksičnu ozljedu mozga, kardiopulmonalni arest, traumu dišnih putova, aspiraciju želučanog sadržaja, plućni edem i oštećenje zuba. Komplikacije koje nastaju otežanom intubacijom opravdavaju brojna istraživanja, smjernice i algoritme razvijene u ovom području. Učinkovit timski rad i komunikacija između anesteziologa i anestezioloških tehničara ključni su tijekom otežane intubacije. Postojanje algoritma otežane intubacije i postupanje čitavog tima u skladu s njm ključno je za uspješno osiguranje otežanog dišnog puta. Anesteziološki tehničar ima ključnu ulogu u koordinaciji multidisciplinarnog tima i osiguravanju sigurnosti bolesnika tijekom procesa otežane intubacije.