Danas su alergije na hranu postale značajan javnozdravstveni problem s rastućim brojem pogođenih osoba diljem svijeta. Alergije na hranu definiraju se kao štetne imunološke reakcije koje nastaju nakon konzumacije određenih namirnica. Najčešće su posredovane imunoglobulinom E (IgE) i mogu izazvati simptome od blagih do teških, uključujući anafilaksiju koja može biti opasna po život. Zbog sve veće prevalencije alergija na hranu, ključno je razumjeti njihovu epidemiologiju, etiologiju i patofiziologiju te razviti učinkovite metode dijagnostike i liječenja. Epidemiološka istraživanja pokazuju rastuću prevalenciju alergija na hranu u posljednjih nekoliko desetljeća, posebice u razvijenim zemljama. Procjenjuje se da između 2-7% odraslih i 6-10% djece ima neku vrstu alergije na hranu, a najčešći alergeni su kikiriki, orašasti plodovi, mlijeko, jaja, riba, školjke, pšenica i soja. Razlike u prevalenciji postoje između različitih regija i populacija, što ukazuje na utjecaj genetskih i okolišnih čimbenika. Patofiziologija alergija na hranu uključuje složene imunološke reakcije koje počinju izlaganjem alergenu i aktivacijom T-stanica koje potiču proizvodnju IgE protutijela. Dijagnoza alergija na hranu temelji se na anamnezi, kožnim testovima i laboratorijskim analizama specifičnih IgE antitijela. Liječenje alergija na hranu prvenstveno uključuje izbjegavanje alergena i edukaciju pacijenata o prepoznavanju i upravljanju simptomima. Auto-injektori adrenalina ključni su za hitno liječenje anafilaktičkih reakcija. Novija istraživanja usmjerena su na imunoterapiju koja uključuje postupno izlaganje pacijenta alergenu kako bi se povećala tolerancija. Također, biološki lijekovi poput monoklonskih antitijela pokazali su obećavajuće rezultate u smanjenju težine alergijskih reakcija. Psihosocijalni aspekti također su važni, s obzirom na to da prisutnost same alergije može imati ozbiljan utjeaj na samu kvalitetu života osobe koja ju ima. Podrška zajednice, uključujući škole i radna mjesta, te adekvatna edukacija ključni su za smanjenje stigmatizacije i poboljšanje samopouzdanja oboljelih. Ovaj rad ima cilj opisati i analizirati alergije na hranu, njihovu epidemiologiju, etiologiju i patofiziologiju, te pružiti pregled trenutnih metoda dijagnostike, liječenja i prevencije. Posebna pažnja posvećena je anafilaktičkim reakcijama i važnosti edukacije pacijenata i medicinskog osoblja u učinkovitoj prevenciji i upravljanju alergijama na hranu.