Cerebrospinalna tekućina (likvor) je bistra, prozirna tekućina smještena u moždanim komorama, kranijskom i spinalnom subarahnoidnom prostoru te središnjem kanalu kralježnične moždine. Različita stanja poput hidrocefalusa, povišenog intrakranijalnog tlaka te hemoragijskog moždanog udara mogu dovesti do poremećaja normalne cirkulacije cerebrospinalne tekućine. Svako od navedenih stanja zahtjeva neurokirurški zahvat postavljanja vanjske ventrikularne drenaže. Hidrocefalus je medicinski termin koji se koristi za opisivanje stanja u kojem se nakuplja višak cerebrospinalne tekućine u mozgu, što može rezultirati povećanim tlakom unutar lubanje. Ovo stanje može biti uzrokovano blokadom protoka tekućine, prekomjernom proizvodnjom ili smanjenom apsorpcijom tekućine. Liječenje hidrocefalusa može uključivati postavljanje drenaže kako bi se olakšao protok viška tekućine iz mozga ili kirurške zahvate kako bi se uklonila blokada. Vanjska drenaža cerebrospinalne tekućine, poznata i kao EVD (engl. External Ventricular Drain), je medicinski postupak u kojem se postavlja cjevčica radi kontroliranog odvođenja viška cerebrospinalne tekućine iz mozga. Ovaj postupak se često koristi u liječenju hidrocefalusa ili drugih stanja koja uzrokuju nakupljanje tekućine. Liječnici prate protok tekućine kroz drenažu i stanje pacijenta kako bi procijenili učinkovitost postupka, a sama zdravstvena njega kod vanjske drenaže cerebrospinalne tekućine (EVD) igra ključnu ulogu u osiguravanju sigurnosti pacijenta i uspješnosti postupka. Medicinska sestra redovito prati stanje pacijenta, provjerava protok tekućine kroz drenažu te nadzire eventualne komplikacije poput infekcija ili krvarenja. Kako bi se izbjegle komplikacije važno je osigurati da je drenažni sustav pravilno postavljen i održavan. Pacijentu se također pruža odgovarajuća njega kako bi se osiguralo udobno i sigurno okruženje tijekom postupka.