Parkinsonova bolest je kronično i sve složenije stanje, zahtijevajući multidisciplinarno liječenje. Postupno dovodi do smanjene mobilnosti, deformiteta, ovisnosti o tuđoj pomoći i trajne onesposobljenosti za obavljanje aktivnosti svakodnevnog života. Radni terapeut treba osobu sagledati cjelovito, svaka oboljela osoba je individua za sebe. Terapeut treba poticati sudjelovanje u aktivnostima kako bi klijent sačuvao svoju samostalnost, dostojanstvo i kvalitetu života. Cilj radnog terapeuta je bazirati klijentove aktivnosti na njegovim sposobnostima, a ne ograničenjima te tako osigurati obostrano zadovoljstvo u radu. Tijekom posljednjih dvadeset godina, uz rast specijalističkih usluga i zdravstvenih timova posebno razvijenih za osobe s Parkinsonovom bolesti naraslo je i priznanje radne terapije kao mogućnosti liječenja, pogotovo jer se dokazi njegove efikasnosti sada pojavljuju. Radna terapija ima za cilj optimizirati neke funkcionalne izvedbe i sudjelovanje u svakodnevnim aktivnostima i životnim ulogama. Svrha ovog rada je istaknuti važnu ulogu radne terapije kod osoba koje boluju od Parkinsonove bolesti te utjecaj ovakvog oblika terapije na aktivnosti svakodnevnog života. Radno terapijska intervencija može sadržavati edukaciju i savjete kako nastaviti aktivno sudjelovati u svakodnevnom životu, pružiti podršku pri promjenama koje bolest izaziva, olakšati izvođenje svakodnevnih aktivnosti prilagodbom i pomagalima, adaptirati okolinu u kojoj klijent boravi i spriječiti padove. Radna terapija osim ovakvog načina rada sa oboljelima može uključivati i druge aktivnosti poput plesa, kreativnih aktivnosti, joge, šetnje i ostale društvene aktivnosti koje klijent želi izvoditi, a primarni cilj im je povećanje kvalitete života.