Menopauza oznaĉava kraj reproduktivnog razdoblja ţene. Dijagnosticira se nakon perioda od 12 mjeseci u kojem nije došlo do menstrualnog krvarenja. Prethodi joj period perimenopauze koji moţe trajati do 10 godina. Period koji dolazi nakon menopauze naziva se postmenopauza. Menopauzalni prijelaz najĉešće poĉinje izmeĊu 45. i 55. godine ţivota i ne utjeĉe na svaku ţenu jednako. Jaĉina i ozbiljnost simptoma varira ovisno o rasi, etniĉkoj pripadnosti i navikama osobe kao što je pušenje, prehrana i razina tjelesne aktivnosti. Najuĉestaliji simptomi koji se javljaju prilikom menopauzalnog prijelaza su vazomotorni simptomi, psihološki simptomi, kognitivne poteškoće, genitourinarni simptomi i sl. Zdravstvene tegobe koje se mogu pojaviti ukljuĉuju osteoporozu, kardiovaskularne bolesti i metaboliĉki sindrom. Kako bi se procijenila teţina simptoma i njihov utjecaj na kvalitetu ţivota, upotrebljavaju se razni instrumenti i upitnici. Hormonsko nadomjesno lijeĉenje najĉešći je oblik lijeĉenja, no radi straha od potencijalnih rizika, mnoge ţene biraju alternativni put lijeĉenja. Fizioterapijska intervencija ukljuĉuje provoĊenje terapijskih vjeţbi. Redovita tjelesna aktivnost pomaţe u regulaciji stresa, poboljšanju kvalitete ţivota i sprjeĉavanju atrofije mišića koja se javlja uslijed neaktivnosti i sedenternog naĉina ţivota. Aerobni trening, vjeţbe s opterećenjem, hodanje, pilates i joga prema istraţivanjima poboljšavaju menopauzalne simptome kao što su depresija i kvaliteta sna. Kombinacija aerobnog treninga i vjeţbi s otporom pokazuje pozitivan uĉinak kod modifikacije ĉimbenika koji su povezani s nastankom metaboliĉkog sindroma. Trebaju se poticati aktivnosti i vjeţbe koje imaju pozitivan utjecaj na koordinaciju i balans i koje vode do poboljšanja propriocepcije jer rezultiraju smanjenjem padova i prijeloma. Grupe za vjeţbanje su dobra opcija kod osoba koje ne ţele vjeţbati same ili im treba veći poticaj jer potiĉu i socijalnu interakciju, blagotvornu za mentalno zdravlje. Prepoznata je vaţnost razumijevanja menopauze, ali postoje znaĉajne praznine u znanju. Potrebno je raširiti svijest o vaţnosti edukacije o menopauzi, mogućnostima lijeĉenja i ublaţavanja simptoma menopauze te o vaţnosti tjelesne aktivnosti sa svrhom postizanja bolje kvalitete ţivota pacijentica.