Kronična zdjelična bol je dugotrajna bol u području zdjelice koja traje duţe od šest mjeseci i moţe značajno utjecati na kvalitetu ţivota oboljelih. Ova vrsta boli moţe biti prisutna kod ţena i muškaraca, no češća je kod ţena. Uzroci kronične zdjelične boli mogu biti različiti, uključujući ginekološke, urološke, gastrointestinalne i muskuloskeletne poremećaje. Ginekološki uzroci mogu uključivati endometriozu, adenomiozu, kronične infekcije zdjelice i adhezije.Urološki uzroci uključuju intersticijski cistitis i kronični prostatitis, dok gastrointestinalni uzroci mogu biti sindrom iritabilnog crijeva i upalne bolesti crijeva. Muskuloskeletni poremećaji, kao što su miofascijalni sindromi i disfunkcija sakroilijakalnog zgloba, takoĎer mogu pridonijeti bolovima u zdjelici. Edukacija pacijenata o pravilnom drţanju i tehnikama opuštanja takoĎer je vaţan aspekt fizioterapije. Pravilno drţanje moţe smanjiti stres na mišiće i zglobove zdjelice, dok tehnike opuštanja, kao što su duboko disanje i meditacija, mogu pomoći u smanjenju stresa i napetosti. Individualizirani pristup svakom pacijentu je od ključne vaţnosti za postizanje najboljih rezultata. Fizioterapeut mora uzeti u obzir specifične simptome i uzroke boli kod svakog pacijenta te prilagoditi plan liječenja njihovim potrebama. Redovito praćenje i prilagodba terapijskih intervencija takoĎer su vaţni za uspješno liječenje kronične zdjelične boli. Fizioterapija ima glavnu ulogu u liječenju kronične zdjelične boli. Ciljevi fizioterapije su smanjenje boli, poboljšanje funkcije zdjelice, povećanje pokretljivosti i jačanje mišića zdjelice. Fizioterapijske intervencije mogu uključivati vjeţbe za jačanje i istezanje mišića zdjelice, manualnu terapiju, elektrostimulaciju, biofeedback te edukaciju pacijenata o pravilnom drţanju i tehnikama opuštanja. Vjeţbe za jačanje mišića zdjelice, poput Kegelovih vjeţbi, mogu pomoći u poboljšanju mišićne snage i funkcije. Istezanje mišića zdjelice i donjeg dijela leĎa moţe smanjiti napetost i bol. Manualna terapija, koja uključuje tehnike mobilizacije i masaţe, moţe poboljšati cirkulaciju i smanjiti mišićne spazme. Elektrostimulacija moţe pomoći u smanjenju boli i poboljšanju mišićne funkcije, dok biofeedback moţe pomoći pacijentima da bolje razumiju i kontroliraju svoje mišiće zdjelice.