Ovaj rad proučava važnost i učinkovitost fizioterapije u rehabilitaciji hoda kod osoba s hemiparezom, s naglaskom na integraciju različitih terapeutskih pristupa za poboljšanje funkcionalnosti stopala i stabilnosti pri hodanju. Hemipareza, često rezultat moždanog udara, značajno utječe na motoričke funkcije i hod pacijenata, što može ograničiti njihovu sposobnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti. U radu je detaljno analiziran ciklus hoda koji se sastoji od faze oslonca i faze njihanja, te su opisani ključni aspekti kao što su dužina koraka, brzina hoda i širina koraka. Kroz analizu faza hoda, prikazani su specifični problemi poput smanjenja ravnoteže i stabilnosti koji su često prisutni kod pacijenata s hemiparezom. Korištenjem različitih fizioterapijskih tehnika, uključujući neurofacilitacijske terapije i prilagođene vježbe, pacijentima se pomaže u obnavljanju mišićne snage, poboljšanju opsega pokreta te stabilizaciji stopala. Kroz primjenu specifičnih mobilizacija i terapijskih intervencija, postignuti su značajni rezultati u smanjenju bola, povećanju stabilnosti pri hodanju i unapređenju samostalnosti pacijenata u svakodnevnim aktivnostima. Povećana pažnja posvećena je i važnosti rane intervencije fizioterapeuta, individualiziranom pristupu i kontinuiranom praćenju napretka kako bi se osigurali optimalni terapeutski ishodi. Zaključci ovog rada sugeriraju potrebu za daljnjim istraživanjima i evaluacijom primijenjenih terapijskih metoda na većem uzorku pacijenata kako bi se rezultati mogli statistički verificirati i osigurati njihova primjena u kliničkoj praksi. Integracija fizioterapijskih pristupa u rehabilitaciju hemipareze pokazuje potencijal za poboljšanje funkcionalnosti i kvalitete života pacijenata.