Suvremena vojna medicina suočava se s brojnim izazovima pri zbrinjavanju ranjenika u borbenim uvjetima. Skrb za ranjenike podijeljena je u tri glavne faze: skrb pod vatrom (Care Under Fire ), taktičku terensku njegu (Tactical Field Care) i taktičku evakuacijsku skrb (Tactical Evacuation Care). Ključni aspekt zbrinjavanja je pravovremena kontrola masivnog krvarenja, što se postiže uporabom hemostatskih zavoja i drugih medicinskih intervencija prilagođenih uvjetima na bojištu. Pored kontrole krvarenja, pristup dišnim putevima, stabilizacija cirkulacije i prevencija hipotermije ključni su koraci u zbrinjavanju ranjenika. Reanimacija tekućinama, posebice u slučaju teških trauma, presudna je za preživljavanje. Puna krv se smatra najučinkovitijom za reanimaciju u prehospitalnim uvjetima zbog svoje sposobnosti da nadomjesti izgubljeni volumen, osigura prijenos kisika i održava hemostazu. U situacijama gdje puna krv nije dostupna, primjena plazme i trombocita također može biti učinkovita. Korištenje intraosealnog pristupa pokazalo se kao brza i sigurna metoda za primjenu tekućina i lijekova, posebno kod ranjenika u šoku, kada je periferni venski pristup otežan ili nemoguć. Osim toga, važna je rana primjena kalcija kako bi se spriječila hipokalcemija i njezini štetni učinci na zgrušavanje krvi i srčanu funkciju. Održavanje tjelesne temperature ključno je u borbenim uvjetima; prevencija hipotermije provodi se uporabom termo-reflektirajućih materijala i grijanih tekućina. Primjena analgezije također ima važnu ulogu u zbrinjavanju ranjenika. Ketamin se ističe kao siguran izbor zbog svog analgetskog i sedativnog učinka, uz minimalne nuspojave. Medicinske sestre imaju ključnu ulogu, pružajući hitne medicinske postupke, podršku u kontroli boli, emocionalnu skrb te koordinaciju unutar medicinskog tima. Ovi pristupi zajedno smanjuju smrtnost i poboljšavaju ishode liječenja ranjenika. Kontinuirana edukacija, prilagodba protokola te inovacije u taktičkoj medicini osiguravaju najbolju moguću skrb u najizazovnijim uvjetima.