Rame je ujedno najmobilniji i najnestabilniji zglob ljudskog tijela. Velika mobilnost ramena nužna je za obavljanje svih svakodnevnih zadataka, bilo radnih, bilo rekreativnih ili sportskih, a ta mobilnost mu je omogućena zbog velikog nesrazmjera u veličini glave humerusa u odnosu na glenoidalnu šupljinu. Rame za svoju stabilizaciju koristi statičke i dinamične stabilizatore poput ligamenata ramenog obruča i mišića rotatorne manžete. Velika mobilnost ruke ujedno sa slabosti kapsulo-ligamentarnog sustava može uzrokovati traumatsko iščašenje ramena, pogotovo kod mlađe populacije i sportaša. Ukoliko se iščašenje ponovi, rameni zglob može postati nestabilan i svaki put je potrebna sve manja i manja sila da se dogodi novo iščašenje. Nestabilnost ramena se može klasificirati po načinu nastanka i po smjeru. Kod klasifikacije po načinu nastanka nestabilnost ramena se dijeli na tri polarna tipa nestabilnosti: traumatska sa strukturalnim oštećenjima, atraumatska sa strukturalnim oštećenjima i nestabilnost potaknuta abnormalnom mišićnom kontrolom bez strukturalnih oštećenja; dok se nestabilnost po smjeru dijeli na prednju, stražnju, donju i višesmjernu. Prilikom dijagnosticiranja nestabilnosti uzima se detaljna anamneza, radi se fizikalni pregled koji se sastoji od inspekcije, palpacije, testiranja opsega pokreta, testiranja snage, neurovaskularne pretrage, kao i provokativnih manevara i za potvrdu dijagnoze koriste se slikovne metode poput ultrazvuka, magnetne rezonance i kompjutorizirane tomografije. Istraživanja su pokazala da kod konzervativnog liječenja traumatske nestabilnosti imobilizacija u adukciji i unutarnjoj rotaciji nadlaktice u ramenu nema nikakvu korist, već se koristi imobilizacija u adukciji i vanjskoj rotaciji nadlaktice u ramenu, vježbe jačanja mišića ramenog obruča s naglaskom na unutarnje rotatore i aduktore uz ograničenu abdukciju kao i vježbe opsega pokreta. Prilikom rehabilitacije pacijenata s atraumatskom nestabilnosti istraživanja preporučuju vježbe za jačanje mišića ramena, vježbe za koordinaciju u kombinaciji s prilagodbom načina života. Za jačanje mišića u početnoj fazi se preporučuju izometričke vježbe, vježbe zatvorenog lanca i biofeedback, dok se kasnije dodaju vježbe s blagim opterećenjem ili s nestabilnim podlogama te vježbe usmjerene prema sportskim zadacima.