Starenje je normalan dio ţivota te ga svaka osoba proţivljava na drukĉiji naĉin. Starenjem dolazi do pada mišićne mase, a do povećanja tjelesne masnoće. Kosti postaju sve krhkije i veća je mogućnosti komplikacija nakon zadobivene ozljede. Padovi su rastući problem javnog zdravstva, a ĉak 40% starijih osoba koje ţive kod kuće doţivjeti će pad barem jednom godišnje. U Hrvatskoj padovi su vodeći uzrok smrtnosti starijih osoba, a neke od najĉešćih ozljeda su: traumatska ozljeda glave, prijelom kuka, ozljede ruke ili glave. Mnoga stanja mogu biti preduvjet za pad, a to su npr. neurodegenerativne bolesti ( Parkinsonova bolest, Alzheimerova bolest), osteoporoza, sarkopenija, moţdani udar... Vaţnu ulogu u prevenciji padova ima i prepoznavanje riziĉnih ĉimbenika. Otkrićem riziĉnih ĉimbenika na vrijeme, vrlo velika je vjerojatnost da se sam pad neće dogoditi ili će šansa za pad biti manja. Riziĉne ĉimbenike moţemo podijeliti na biološke, okolišne i psihološke. Biološki ĉimbenici povezni su s vizualnim, vestibularnim i posturalnim promjenama. Okolišni ĉimbenici se najviše odnose na prilagodbu i sigurnost prostora u kojoj osoba boravi. Kod psiholoških ĉimbenika najzastupljeniji je strah od pada, ali uz strah od pada osobe ĉesto pate od umora, depresije, tjeskobe... Uloga radnog terapeuta u prevenciji i lijeĉenju padova nije ograniĉena samo na specijalizirane usluge, već se provodi u raznim okruţenjima, ukljuĉujući bolnice, domove korisnika, staraĉke domove i dnevne centre. Holistiĉki i na osobu usmjereni pristup radne terapije pruţa praktiĉnu podršku za oporavak, izgradnju otpornosti i prevladavanje prepreka, povećavajući neovisnost i dobrobit kroz prilagodbu riziĉnih ĉimbenika. Neke od baziĉnih procjena koje radni terapeut koristi pri intervenciji su: COPM, SAFER, Barthel indeks... Radni terapeuti mogu poboljšati sigurnost starijih osoba kod kuće preporuĉujući ergonomske prilagodbe kao što su protuklizni tepisi, povišeni WC-i, lako dostupni predmeti, stabilne stolice i osvjetljenje na senzore. TakoĊer, educiraju starije osobe i njihove obitelji o korištenju pomagala te suraĊuju s drugim struĉnjacima po potrebi, osiguravajući redovite kućne posjete radi daljnje procjene rizika.