Radiološka dijagnostika prsnog koša kod djece predstavlja kritičan aspekt pedijatrijske medicine, omogućujući rano otkrivanje i praćenje različitih patoloških stanja. U ovom radu istražuju se različite metode radiološkog snimanja, uključujući rendgenske snimke, kompjuteriziranu tomografiju, ultrazvuk te njihove specifične prednosti i ograničenja u pedijatrijskoj populaciji. Rendgenski snimci prsnog koša ostaju osnovna dijagnostička tehnika zbog svoje široke dostupnosti i brzine izvođenja. Oni su ključni za inicijalnu procjenu plućnih i srčanih stanja, no imaju ograničenja u smislu osjetljivosti na manje količine tekućine u pleuralnom prostoru i detaljnom prikazu mekih tkiva. Suprotno tome, CT snimanje pruža visoku razlučivost i detaljan prikaz anatomske strukture, što je neophodno za dijagnozu složenih slučajeva, kao što su komplikacije pneumonije ili prisutnost tumora. Međutim, visoke doze zračenja koje se koriste tijekom CT pregleda zahtijevaju pažljivu upotrebu, osobito kod djece. Ultrazvuk, kao metoda bez ionizirajućeg zračenja, postaje sve značajnija u dijagnostici pedijatrijskih stanja. Uloga radioloških tehnologa u izvođenju ovih dijagnostičkih postupaka je vrlo bitna. Oni osiguravaju točno pozicioniranje pacijenata, optimalne postavke aparata i pridržavanje protokola za smanjenje izloženosti zračenju. Njihova pažnja prema detaljima ključna je za dobivanje visokokvalitetnih slika koje su esencijalne za točnu dijagnozu. Razvoj tehnologije i unapređenje obrazovanja radioloških tehnologa kontinuirano poboljšavaju kvalitetu skrbi za pedijatrijske pacijente. Osiguravanje adekvatne dijagnostičke skrbi i smanjenje rizika povezano s izloženošću zračenju ostaje prioritet u pedijatrijskoj radiologiji.