Kardiokirurški zahvati omogućuju liječenje bolesti srca i krvnihžila, smanjuju simptome bolesti, poboljšavaju srčanu funkciju i povećavajupreživljavanje. Nakon kardiokirurških zahvata, pacijenti su smješteni ujedinicama intenzivnog liječenja. Dobro je poznato kako dugotrajnaneaktivnost štetno djeluje na tjelesni sustav čovjeka. Stoga se u jedinicamaintenzivne njege unutar prvih pet postoperativnih dana primjenjujeranamobilizacija s ciljem sprječavanja tjelesne neaktivnosti i komplikacijadugotrajnog ležanja, poboljšanja fizičke funkcije te smanjenja trajanjamehaničke ventilacije i boravka u bolnici. Rana mobilizacija podrazumijeva primjenu tjelesne aktivnosti uokviruodržavanja opsega pokreta, mijenjanja položaja tijela, sjedenja i hodanja. Primjenjuje se i respiratorna fizioterapija poput vježbi dubokog disanja, spirometrije, treninga inspiratornih mišića, perkusija prsnog košatepsihoedukacije. Psihoedukacija pomaže pacijentu u suočavanju s bolešću, ustresnim situacijama te kod poremećaja sna. Uz brojne pozitivne učinke, potreban je oprez zbog stanja kojamogubiti apsolutno ili relativno kontraindicirana. Pozitivni učinici rane mobilizacije su prednosti koje zajedno doprinosebržem i uspješnijem oporavku pacijenata nakon kardiokirurških zahvata, poboljšavajući njihove ukupne zdravstvene ishode.