Sažetak | Sudeckova distrofija je bolest koja nastaje kao posljedica ozljede, operacijskog liječenja ili duže imobilizacije. Dijeli se na tri stadija: 1. stadij (akutni, topli, eksudativni), 2. stadij (distrofični) i 3. stadij (atrofični, hladni). Klinički znakovi koji se javljaju su: jaka bol, crvenilo, sjajna, glatka, suha koža, oteklina, promjena boje kože i temperatura. Dolazi do ograničenosti pokreta ovisno o zahvaćenim ekstremitetima (mogu biti zahvaćeni gornji ili donji ekstremiteti). Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze, kliničkih znakova, scintigrafije, termografije, elektromiografije te radioloških metoda (RTG, CT, MR). U liječenju se primjenjuju analgetici i fizikalna terapija. Fizioterapijska procjena Sudeckove distrofije obuhvaća postupke mjerenja, testove, skale i indekse za procjenu boli, opsega pokreta i snage mišića. Bazira se na Internacionalnoj klasifikaciji funkcioniranja, onesposobljenja i zdravlja (ICF). Temeljni postupci fizioterapijske procjene su: goniometrija, manualni mišićni test (MMT), The 10-Meter Walk test (10 MWT) i Timed Up and Go test (TUG). Fizioterapijska intervencija objedinjuje primjenu vježbi i metoda fizikalne terapije. Aktivne, pasivne, aktivno potpomognute vježbe i vježbe za cirkulaciju provode se po 3-2-1 principu. Za vraćanje mišićne snage upotrebljavaju se izometričke, izotoničke i izokinetičke vježbe. U cijelom procesu fizioterapijske procjene i intervencije fizioterapeut holistički pristupa prema pacijentu i pomaže mu da se vrati u svoje svakodnevne aktivnosti, potpora mu je kroz cijeli period rehabilitacije. Zajednička suradnja fizioterapeuta i pacijenta dovodi do boljeg uspjeha i kvalitetnijeg ishoda bolesti. |