Amputacija, kirurški postupak uklanjanja dijela tijela ili organa, donjih ekstremiteta izvodi se kada je neživo tkivo donjih ekstremiteta prisutno iz mnogo razloga, uključujući ishemiju, infekciju, traumu ili malignitet i služi kao postupak za spašavanje života. Amputacija ekstremiteta može dovesti do učinaka koji mijenjaju život, kao što je izmijenjena slika tijela, invaliditet, gubitak posla, kronična bol, tjeskoba i depresija koji negativno utječu na kvalitetu života i psihosocijalnu prilagodbu. Za uspješne ishode skrbi potreban je multidisciplinarni timski pristup koji uključuje obitelj, anesteziologa, kirurga, medicinsku sestru, protetičara, radnog terapeuta ili fizioterapeuta, usluge akutne i kronične boli te usluge rehabilitacije. Amputacija predstavlja nepovratnu kiruršku opciju koja može rezultirati fizičkim oštećenjima i tjelesnim unakaženjem. Mnoga su istraživanja u području amputacije objavila da se gubitak ekstremiteta obično izjednačava s gubitkom supružnika, gubitkom vlastite percepcije cjelovitosti, simboličnom kastracijom, pa čak i smrću, što kod bolesnika može rezultirati ozbiljnom emocionalnom traumom i rezultirati lošom kvalitetom života. Nakon što se donese odluka o uklanjanju dijela ekstremiteta, potrebno je odlučiti o razini amputacije, što može imati značajne posljedice pa postoji niz čimbenika koje treba uzeti u obzir prilikom planiranja operacije, a to su granica mrtvog ili bolesnog tkiva, zatim prikladnost za protezu, pokretljivost i funkcija te izgled tijela. Indikacije za amputaciju vezane su uz stupanj nekroze ili vitalnosti tkiva, a izvodi se jednokratno ili etapno (amputacija nakon koje slijedi rekonstrukcija). Odluka o primjeni bilo kojeg pristupa uvelike ovisi o kliničkom statusu bolesnika i kvaliteti mekih tkiva na željenoj razini amputacije, s primarnim ciljem izrezivanja nevitalnog i inficiranog tkiva. Perioperacijsko razdoblje omogućuje medicinskoj sestri provesti fizičku, psihološku i socijalnu pripremu bolesnika za amputaciju ekstremiteta. To je razdoblje kada multidisciplinarni tim radi zajedno kako bi ispunio te potrebe. Zdravstveni radnici međusobno su ovisni; učinkovita komunikacija između članova tima ključna je za dobrobit bolesnika. Medicinska sestra ima značajnu ulogu u perioperacijskoj skrbi za bolesnika budući da odgovorna za prijeoperacijsku pripremu, sudjeluje u intraoperativnoj skrbi te provodi intervencije tijekom poslijeoperacijskog zbrinjavanja, što uključuje skrb za operacijsku ranu, liječenje boli, sprječavanje infekcije i edukaciju bolesnika i obitelji.