Hidrocefalus je stanje koje je obilježeno prekomjernim nakupljanjem cerebrospinalne tekućine u mozgovnim klijetkama koje uzrokuju proširenja te tako stvaraju patološki pritisak na tkivo. Osnovno obilježje ovisi o dobi bolesnika. Kod djeteta se može prepoznati zbog povećanja obujma glave iz razloga što šavovi kostiju glave još nisu srasli i omogućuju povećanje lubanje. Za razliku od djece, kod odraslih su kosti glave potpuno srasle pa tako ne može doći do povećanja te se hidrocefalus manifestira simptomima povećanja tlaka (akutnog ili kroničnog) u lubanji. Između brojnih podjela hidrocefalusa, najčešća podjela je na komunicirajući (neopstruktivni) i nekomunicirajući (opstruktivni) hidrocefalus. Što se tiče liječenja hidrocefalusa, ako je moguće potrebno je odstraniti uzrok opstrukcije (primjerice, ako je uzrok tumor potrebno ga je odstraniti). Ako je uzrok nedovoljna resorpcija likvora ili opstrukcija koja se ne može kirurški odstraniti, potrebno je djelovati simptomatski, što znači odstraniti višak likvora. Ukoliko se mora napraviti operativni zahvat, najčešće dolazi do ugradnje ili drenažnih sustava ili endoskopskom ventrikulostomijom kod opstruktivnog oblika hidrocefalusa. Drenažni sustavi mogu biti vanjski ili unutarnji. Unutarnje drenaže odvode likvor u drugu tjelesnu šupljinu, npr. peritonealnu šupljinu, pleuralnu, desni atrij pa se govori o ventrikularno-peritonelnom (VP), ventrikulo-pleuralnom (VPL), ventrikulo-atrijalnom (VA) šantu i sinus šantu. Najčešće se u praksi postavlja VP šant. U perioperativnom razdoblju, veoma je važna zdravstvena njega pacijenta koju provodi medicinska sestra/tehničar. Osnovna zadaća je profesionalno pristupiti pacijentu, s razumijevanjem te objasniti sve vezano za perioperativnu pripremu, sam dijagnostički postupak te što pacijenta čeka u postoperativnom razdoblju. Zadatak je medicinske sestre/ tehničara postaviti sestrinske dijagnoze na temelju koji se određuju intervencije koje će se provesti u svrhu lakšeg i uspješnijeg oporavka pacijenta.