Alergijske bolesti vrlo su česte bolesti ljudi u današnje vrijeme, a njihova pojavnost zadnjih godina je sve veća. Danas sve veći broj svjetskog stanovništva boluje od alergijskih bolesti, jedne ili više njih. Pojavnost alergija u osobitom je porastu kod djece. Najčešće alergije koje prepoznajemo su one na inhalacijske, nutritivne te profesionalne alergene. Kod inhalacijskih alergija govorimo o onima na pelud raznih biljaka, ali i prašinu (grinje). Alergije na neke namirnice (nutritivne) mogu biti vrlo opasne, pogotovo kada ljudi nisu upoznati s njima. Takva vrsta alergija može imati vrlo ozbiljne i burne reakcije koje zahtijevaju brzu medicinsku pomoć (npr. kikiriki). Kompletni alergeni su ti koji ih uzrokuju, a njihova osobina je da su često otporni i na toplinu i na probavne enzime. Kod sumnje na alergiju prije svega potreban je detaljan pregled liječnika i uzimanje detaljne anamneze. Potom slijedi fizikalni status. Zatim slijedi in vivo dijagnostika u kojoj na koži pacijenta promatramo reakciju na alergen na koji sumnjamo. Veliku ulogu u postavljanju dijagnoze ima laboratorijska dijagnostika alergija. Ovaj tip dijagnostike određuje se in vitro, što znači iz krvi odnosno seruma pacijenta. Osnovni laboratorijski postupci, na koje ćemo se i u ovom radu ponajviše osvrnuti, u dijagnostici alergijskih bolesti su određivanje ukupnog IgE, specifičnog IgE na određene alergene, plazmatske triptaze, eozinofilnog kationskog proteina te aktivacije bazofilnih leukocita. Kod dijagnostike važna je korelacija anamneze, fizikalnog statusa, in vivo dijagnostike te in virto dijagnostike. Povišena razina ukupnog IgE antitijela sama po sebi nije siguran pokazatelj alergije jer se javlja i kod nekih bolesti koje nisu povezane s alergijom, ali i kod zdravih pojedinaca. No kada kod pacijenta dokažemo povišene vrijednosti specifičnog IgE i simptome i znakove koji upućuju na imunološku reakciju preosjetljivosti tipa I može se postaviti dijagnoza alergijske bolesti. Imunoanalize, u različitim oblicima, se danas najčešće koriste za in vitro testiranje alergijskih bolesti posredovanih IgE. Metode određivanja danas su najčešće fluoroenzimimunokemijske ili kemiluminiscentne u kojima obilježena anti IgE protutijela reagiraju s ukupnim (odnosno specifičnim) IgE iz seruma bolesnika.