CRISPR/Cas9 je modificirani sustav genetičkog inženjerstva za precizno uređivanje genoma različitih vrsta stanica, uključujući i ljudskih. Sustav od naizmjeničnih identičnih ponavljanja tj. palindroma i specifičnih prostora odnosno razmaknica (engl. CRISPR) pripada obrambenom imunološkom sustavu bakterija koji je omogućio znanstvenicima dizajniranje ove precizne, jednostavne i cjenovno prihvatljive metode. Tehnologija se sastoji od dvije glavne komponente Cas9 proteina koji je RNA ovisna endonukleaza i gRNA koja je komplementarna ciljanoj sekvenci i potrebna za dovođenje Cas9 proteina na ciljano mjesto. Tehnologija ima razne praktične primjene od istraživanja i razvoja genskih terapija, liječenja kroničnih i autoimunih bolesti, različitih mutacija, do oplemenjivanja biljnih i životinjskih vrsta. Postoje brojni problemi koji se mogu povezati sa ovom tehnologijom. Cas9 protein uzrokuje dvolančane lomove u ciljanoj sekvenci, ali se mogu dogoditi i ne ciljani lomovi i promjene na drugim regijama u genomu što dovodi do neželjenih mutacija. Zbog relativno mogućih pogrešaka razvijaju se novi CRISPR sustavi koji pomoću određenih proteina mogu napraviti točno određene izmjene u genomu. Jedan od takvih sustava je CRISPR/dCas u kojem je Cas9 deaktiviran i nema sposobnost cijepanja DNA, ali i dalje posjeduje sposobnost specifičnog vezanja. Ovakvi sustavi se koriste za postizanje veće otpornosti biljaka na vanjske čimbenike. Osim pogrešaka u genomu postoje i brojna etička pitanja i kontroverze u korištenju ove tehnologije kao što je mogućnost neciljanih promjena, uređivanja zametnih linija i distribucija CRISPR/Cas9 tehnologije samo u visoke slojeve društva. Za daljnji razvoj ove tehnologije i njenu implementaciju u različite laboratorije potrebno je prvo regulirati postojeće zakone i balansirati etička uvjerenja sa stvarnom potrebom ove tehnologije u svakodnevnom ljudskom životu. Prime editing sustav predstavlja najnoviju metodu uređivanja genoma bez uzrokovanja dvolančanog loma i bez DNA kalupa za homolognu rekombinaciju. Sustav ima puno veću specifičnost u usporedbi s drugim metodama, jer omogućuje precizno mijenjanje samo jednog nukleotida. Potrebna su još brojna istraživanja kako bi došlo do implementacije ovog sustava u rutinske metode genetičkog inženjerstva.