U danaanje vrijeme sve je viae djece s hiperaktivnoau i poremeajem panje koji se uglavnom prvi put primjeuje s polaskom djeteta u akolu. Deficit panje odnosno hiperaktivni poremeaj (engl. Attention Deficit Hyperactivitiy Disorder , ADHD) definira se kao neurobioloaki poremeaj s istaknutim simptomima nepanje i/ili impulzivnosti/hiperaktivnosti, ijem razvoju pridonosi kombinacija i meudjelovanje genetskih, neurobioloakih i okolianih imbenika. ADHD poremeaj meu pojedincima varira po intenzitetu i prisutnosti pojedinih simptoma koji se o ituju smetnjama u ponaaanju pri emu je jedan od glavnih problema nerazumijevanje okoline ato kod djece s ADHD-om moe rezultirati razvojem komorbiditeta. Budui da ADHD moe predstavljati zna ajan problem na individualnoj, obiteljskoj i druatvenoj razini te uvelike utje e na kvalitetu ivota i svakodnevno funkcioniranje oboljelog pojedinca, klju no je rano otkrivanje i pravodobno zapo injanje lije enja. Iako potpuno izlje enje ADHD-a nije mogue, personaliziranim terapijskim pristupom, koji uklju uje farmakoloake i nefarmakoloake mjere, mogue je kontrolirati simptome, otkloniti funkcionalne poteakoe te eliminirati smetnje u ponaaanju. Takoer, skrb za dijete s hiperaktivnim poremeajem i poremeajem panje uklju uje multidisciplinarni pristup stru njaka iz razli itih podru ja te kontinuiranu edukaciju i savjetovanje roditelja i okoline. Obitelj je jedan od najvanijih elemenata u terapiji ADHD-a jer odnosi u obitelji uvelike utje u na funkcioniranje djeteta, a time i na uspjeanost terapijskog procesa. Roditelji se trebaju educirati o ovom poremeaju, nau iti koje su metode odgoja korisne, a vano je da u cijelom procesu budu strpljivi, uporni i dosljedni. Uz roditelje i lanove obitelji vanu ulogu u ivotu djece s ADHD-om ima i medicinska sestra/tehni ar kao aktivni dio multidisciplinarnog tima uklju enog u skrb za dijete s hiperaktivnim poremeajem i poremeajem panje. Medicinska sestra/tehni ar, uz specifi nu skrb i terapiju, izrazito su vani u socijalizaciji, u enju druatveno prihvatljivog ponaaanja te postizanju vee samostalnosti i neovisnosti u svakodnevnom ivotu djece s razvojnim poremeajima. S obzirom na to da je jedna od najvanijih uloga medicinskog osoblja edukacija, potrebno je njegovo stalno usavraavanje i u enje da budu kompetentni educirati i savjetovati lanove obitelji o samome poremeaju i pruanju prikladne skrbi.