Koncept raspoloženja definiran je kao intenzivan i trajan emocionalni osjećaj koji osoba doživljava iznutra, a utječe na gotovo sve aspekte njezinog ponašanja u vanjskom svijetu. Raspoloženje može biti opisano kao pozitivno ili negativno te je jedna od temeljnih komponenti održavanja funkcionalnosti pojedinca. Poremećaji raspoloženja obuhvaćaju različite emocionalne poremećaje poput bipolarnog poremećaja, ciklotimije, hipomanije, velikog depresivnog poremećaja, disruptivnog poremećaja raspoloženja, perzistentnog depresivnog poremećaja te predmenstrualnog disforičnog poremećaja. Prema DSM-5 klasifikaciji, poremećaji raspoloženja široko su podijeljeni na bipolarni poremećaj i depresivne poremećaje. Razvoj poremećaja raspoloženja može biti uzrokovan različitim faktorima kao što su zdravstveno stanje, lijekovi, genetika, hormonalni, psihosocijalni i neuroimunološki čimbenici. Dijagnoza poremećaja raspoloženja zahtijeva detaljnu anamnezu pacijenta, obiteljsku anamnezu i procjenu stanja pacijenta s obzirom na genetske faktore. Pravovremena dijagnoza i liječenje mogu smanjiti morbiditet i mortalitet, pri čemu terapijske metode ovise o sigurnosti i funkcioniranju pacijenta. Zdravstvena skrb za osobe s poremećajima raspoloženja zahtijeva dugotrajan i kontinuiran pristup te je ključna za postizanje željene razine produktivnosti, funkcionalnosti i kvalitete života pacijenta. Medicinske sestre igraju važnu ulogu u procjeni problema sestrinske njege, sigurnosti, edukaciji i podršci osobama s poremećajima raspoloženja i njihovim obiteljima. Postizanje kvalitetne zdravstvene skrbi zahtijeva uspostavu povjerenja i profesionalnog odnosa s pacijentima, poticanje suradnje i donošenja odluka te održavanje kontinuiteta skrbi na svim razinama. Depresija i bipolarni poremećaj zahtijevaju sveobuhvatan pristup zdravstvenoj njezi, naglašavajući važnost komunikacije medicinskih sestara u timu koji skrbi za pacijente s poremećajima raspoloženja.