Sažetak | Stres na radu posebna je vrsta stresa čiji se izvor nalazi u radnoj okolini te već neko
vrijeme predstavlja globalni problem javnog zdravstva. U suvremenom svijetu, djelatnici imaju
sve više različitih zadataka koje moraju obavljati, često su i sve kompliciraniji, zbog čega
djelatnici moraju uložiti značajan trud kako bi ih uspješno izvršili. Stanje stresa i reakcija
organizma na stres onemogućavaju djelatnicima uspješno obavljanje svih zadataka, doprinose
nastanku različitih bolesti te smanjuju kvalitetu života djelatnika. Zbog svega navedenog, stres
na radu smatra se jednim od vodećih uzročnika profesionalnih bolesti i bolovanja u cijelom
svijetu te je jedan od vodećih gospodarskih problema razvijenih zemalja.
Zanimanja u zdravstvu smatraju se visoko stresnim zanimanjima pri kojima su djelatnici
u visokom postotku izloženi nizu stresora na radu te su podložniji negativnim posljedicama
stresa. Zdravstveni djelatnici, među koje spadaju i fizioterapeuti, rade s najugroženijom
populacijom. Obzirom da ne mogu ostati ravnodušni prema svojim pacijentima te neprestano
moraju stjecati nova znanja i vještine, zdravstveni djelatnici lako postaju podložni visokom
stupnju kroničnog stresa te stanju psihičke i fizičke iscrpljenosti. Sve navedeno može imati
negativan učinak na djelatnike, ustanove i/ili sustav u kojem rade, ali i na kvalitetu skrbi o
pacijentima. Kako do toga ne bi došlo, prilikom obavljanja svoje dužnosti, fizioterapeuti su
dužni upotrebljavati svoje najbolje stručno znanje, ali i istovremeno poštovati načela prava
pacijenata, etička te stručna načela kojima je svrha zaštititi zdravlje stanovništva te zdravlje
svakog pacijenta osobno. Istovremeno, važno je očuvati i zdravlje fizioterapeuta.
Cilj ovog istraživanja bio je ispitati izvore stresa (stresore) i intenzitet stresa kojeg
doživljavaju fizioterapeuti na radnom mjestu. Također, ispitano je razlikuje li se intenzitet
ukupnog stresa na poslu s obzirom na spol, dob, stupanj obrazovanja, radno iskustvo i vrstu
radnog mjesta fizioterapeuta. Istraživanjem na uzorku od 120 fizioterapeuta oba spola utvrđeno
da fizioterapeuti svoj posao u prosjeku doživljavaju kao „ponekad stresan“. Stresori koji su
najviše povezani s intenzitetom ukupnog stresa istraživanog u ovome radu mogli bi se svrstati
u sljedeće podgrupe: oni vezani uz komunikaciju, sukobe i javnu kritiku (oskudna komunikacija
s nadređenima, sukobi s pacijentima i kolegama, neadekvatna očekivanja bolesnika, javna
kritika) i one koji bi se odnosili na lošu organizaciju posla i neadekvatne radne uvjete
(nedostatak edukacije, loša organizacija, premali broj djelatnika, vremenski pritisak,
neadekvatna sredstva i prostor i slično). Utvrđen je statistički značajno veći intenzitet ukupnog
stresa kod fizioterapeuta u državnom sektoru u odnosu na one koji rade u privatnom sektoru.
Također, doživljeni intenzitet stresa značajno je veći kod fizioterapeuta koji tvrde da im razina
stresa na radnom mjestu često utječe na privatni život u odnosu na one koji tvrde da im stres na
radnom mjestu nikad ne utječe na privatni život. Nije pronađena razlika u intenzitetu stresa
između fizioterapeuta s obzirom na spol, razinu obrazovanja te prema tome rade li s djecom ili
odraslima. Nije utvrđena povezanost između intenziteta ukupnog stresa i dobi ispitanika,
duljine radnog staža u struci te duljine zaposlenja na trenutnom radnom mjestu.
Na temelju dobivenih rezultata na prigodnom uzorku, predložene su smjernice za
ublažavanje stresa fizioterapeuta u Hrvatskoj. Kako bi se ublažio negativan učinak stresa, važno
je stresore modificirati ili ukloniti ukoliko je to moguće. Uz to, važno je i pružiti podršku
fizioterapeutima te ih educirati o pravilnom upravljanju stresom. |