Depresija ili depresivni poremećaj stanje je obilježeno tugom koja traje dovoljno dugo da ometa ili značajno smanjuje interes i sposobnost uživanja u svakodnevnim aktivnostima. Učestalost depresije značajno se povećava od druge polovice 20. stoljeća, a danas je na četvrtom mjestu globalnih zdravstvenih problema. Točan uzrok još uvijek nije poznat, poveznica se najčešće stavlja uz nasljeđe i psihosocijalne čimbenike. Iako se depresija može javiti u bilo kojem stadiju života, najčešće se dijagnosticira u periodu od 25. i 35. godine života. Depresija uzrokuje spoznajnu i psihomotoričku disfunkciju uz smanjenu razinu raspoloženja. Najčešći simptomi koji upućuju na njeno postojanje uključuju: slabljenje koncentracije, stalni osjećaj umora,poremećaj apetita, spavanja, gubitak spolne želje i sl.Uz to što je stanje koje značajno narušava kvalitetu života, depresija može pojačati utjecaj i komplikacije liječenja kod kroničnih bolesti, povećati funkcionalnu nesposobnost, a ima i značajnu ulogu u pojavnosti ovisnosti. Liječenje uglavnom uspješno, ali je i velika disproporcija prevalencije i broja liječenih osoba. Razlog tome je vrlo izražajna stigmatizacija takvih osoba koje zbog neznanja i predrasuda okoline ne traže pomoć. Kod blažih oblika bolesti liječenje se temelji na psihoterapiji ili liječenju općom potporom, dok je kod težih i dugotrajnijih stanja potrebna i farmakoterapija, često i uz hospitalizaciju. Vrlo važnu i značajnu ulogu ima medicinska sestra/tehničar koji kroz proces zdravstvene njege najveći dio vremena provodi uz bolesnika te je najkompetentnija za uočavanje promjena stanja i ponašanja. Ono što posebno veže sestrinstvo uz područje rada psihijatrije je empatija. Kada je riječ o empatiji, ona ne samo da je ljudska vrlina nego i značajna profesionalna kompetencija zdravstvenog djelatnika. Medicinska sestra je ta koja utvrđuje potrebu za zdravstvenom njegom, te je tako zadužena za njeno planiranje i provođenje u skladu s potrebama bolesnika, kako kod pomoći pri izvršavanje svakodnevnih zadataka i aktivnosti, tako i kod uklapanja u zajednicu i verbalizaciji osjećaja i misli.