Bolesti srca i krvnih žila odnosno kardiovaskularne bolesti, jedna su od vodećih bolesti u svijetu pa tako i jedan od vodećih uzroka smrti. Budući da su poznati različiti faktori rizika za nastanak kardiovaskularnih bolesti, neophodno je provoditi prevencijske programe u što većem omjeru. Medicinske sestre moraju koristiti svoje znanje i vještine u educiranju zdrave populacije kako bi se smanjio broj kardiovaskularnih bolesnika. Kod liječenja kardiovaskularnih bolesti od izuzetne je važnosti napredak u području medicine, važno je usvajanje novih metoda liječenja kao i unapređenje već poznatih metoda. Poremećaj srčanog ritma zahtjeva hitne intervencije. Elektrostimulacija je jedna od metoda rješavanja komplikacija akutnog infarkta miokarda. Koristi se i pri liječenju bolesnika s atrioventrikularnim (AV) blokovima te bolestima sinusnog čvora. U zadnja dva desetljeća indikacije za implantaciju trajnog elektrostimulatora uvelike su se proširile, time je povećan broj implantiranih uređaja, a kvaliteta života srčanih bolesnika znatno je poboljšana. Uređaj kojem je funkcija isporučiti pravilne električne podražaje do srca naziva se elektrostimulator srca. Implantacija elektrostimulatora vrši se s ciljem uspostave pravilnog srčanog ritama. Zahvat se izvodi u operacijskoj sali, u lokalnoj anesteziji. Elektrostimulacija može biti privremena ili trajna. Implantacija privremenog elektrostimulatora najčešće se primjenjuje kako bi se simulirao rad srca kod bradiaritmija ili dok se ne otkloni uzrok koji je doveo do nastanka poremećaja. Privremeni elektrostimulator može se uvesti bolesnicima kojima je potreban operacijski zahvat, iz preventivnih razloga sprječavanja poremećaja srčanog ritma. Najčešće indikacije za postavljanje trajnog elektrostimulatora srca su disfunkcija sinoatrijskog (SA) čvora i atrioventrikularni (AV) blok visokog stupnja. Veliku ulogu u zdravstvenoj njezi bolesnika ima medicinska sestra. Osim što vrši pripremu bolesnika prije implantacije, prati ga i skrbi o njemu za vrijeme samog zahvata. Izuzetno je važno provođenje zdravstvene njege i nakon same implantacije. Kontinuirano vrši praćenje i procjenu stanja bolesnika kako bi se pravilno ustanovila sestrinska dijagnoza. Ona određuje rizike i postavlja ciljeve provođenja zdravstvene njege koje postiže pravilnim planiranjem intervencija, evaluacijom stanja, te planiranjem i provođenjem medicinsko-tehničkih postupaka. Navedeno dokumentira u sestrinskoj dokumentaciji. Individualnim pristupom bolesniku pospješuje kvalitetniju i bržu adaptaciju na njegovo novonastalo stanje educirajući ga i pružajući određene oblike pomoći i podrške. Stalna, kontinuirana edukacija medicinske sestre neophodna je za uspješno usvajanje novih znanja iz područja sestrinstva, medicine te područja tehnologije u medicini. Usavršavanje komunikacijskih vještina važan je čimbenik lakše, uspješnije i profesionalnije uspostave komunikacije sa samim bolesnikom, a ujedno i sa članovima njegove obitelji. Unatoč vrhunskom napretku u tehnologiji, posao medicinske sestre ostao je nezamjenjiv. Ne postoji uređaj koji bi mogao bolesniku pružiti njegu koja mu je uvelike potrebna. Prisutnost, promatranje, razgovor i podrška zadaće su medicinske sestre, od iznimne važnosti.