Plantarni fascitis vodeći je uzrok kroničnih bolova u peti kod odraslih osoba, koji pogađa širok spektar ljudi, od aktivnih mlađih osoba do starijih, manje aktivnih pojedinaca. Nastaje uslijed ponavljajućeg pritiska na plantarnu fasciju, osobito na mjestu njena hvatišta za medijalni tuberkul kalkaneusa, često u kombinaciji s napetosti u m. gastrocnemiusu. Dijagnoza se postavlja kroz subjektivnu i objektivnu procjenu medicinske prošlosti pacijenta, simptoma, vrste i trajanja boli te palpacijom bolnog mjesta, a koriste se i određeni testovi kao što su Windlass test, Foot Function Index, Foot Health Status Questionnaire i Foot and Ankle Ability Measure. Slikovne pretrage nisu neophodne za dijagnozu, već se koriste za diferencijalnu dijagnozu kod netipičnih slučajeva ili onih koji ne reagiraju na početne terapije. Najčešći simptom je probadajuća bol u donjem, medijalnom dijelu pete, koja je najintenzivnija kod prvog koraka ujutro ili nakon razdoblja odmora, smiruje se kroz aktivnost te ponovno jača nakon cijelog dana. Početna terapija uključuje prilagodbu aktivnosti, primjenu protuupalnih lijekova, izvođenje vježbi istezanja mišića lista i plantarne fascije isto kao i vježbi jačanja mišića lista te intrinzičnih mišića stopala. Osim toga preporuča se nošenje uložaka za obuću koji podižu petu te joj pružaju potporu. Ove konzervativne metode često rezultiraju potpunim olakšanjem boli kod 90% pacijenata nakon 3 do 6 mjeseci. U slučaju da pacijent i dalje ima simptome nakon navedenog razdoblja konzervativne terapije, razmatraju se minimalno invazivne metode u liječenju. Ove metode uključuju više vrsta injektivne terapije (botulinum toksin, krvna plazma, proloterapija, polideoksiribonukleotidi), dry needling te terapije različitim vrstama energije (udarni val, laser niskog intenziteta, pulsna radiofrekvencija vođena ultrazvukom, neinvazivna interaktivna neurostimulacija). Ukoliko simptomi nisu nestali nakon godinu dana od početka terapije može se uzeti u obzir operativni zahvat, iako operacija ne garantira potpuno izlječenje. To je najčešće otvorena parcijalna plantarna fasciotomija jer nosi najmanje rizika. Tretman plantarnog fascitisa i njegovi rezultati iznimno su individualni te ovise o mnogo faktora pa se kod planiranja fizioterapijske intervencije treba uzeti u obzir kombiniranje više metoda za što bolje rezultate, jer točno određene smjernice za tretiranje plantarnog fascitisa ne postoje. Cilj ovog rada je obuhvatiti dosad poznate činjenice o plantarnom fascitisu, postavljanju njegove dijagnoze te vrstama tretmana koje su dokazane učinkovitima.