Kontrastna sredstva su tvari koje se svjesno unose u organizam radi poboljšanja vidljivosti različitih organa i tkiva ili radi preciznije identifikacije patoloških promjena u organizmu. Dakle, kontrastna sredstva omogućuju prepoznavanje tkiva koja se nativnim prikazom ne mogu jasno razlučiti. Prilikom aplikacije kontrastnog sredstva, jedna od osnovnih stvari na koju se obraća pozornost jest ugodnost i sigurnost pacijenta. Dodatnu sigurnost jamče strogi propisi kojih se proizvođači moraju pridržavati prilikom proizvodnje i prodaje ovih lijekova. Moderna radiologija je danas nezamisliva bez uporabe kontrastnih sredstava. Neposredno nakon otkrića rendgenskih zraka, javlja se potreba za jačim i boljim prikazom tkiva te se samim time počinju razvijati kontrastna sredstva. Glavni cilj istraživanja kontrastnih sredstava bio je pronalaženje spojeva koji su sigurni za ljudsku upotrebu i lako dostupni. Iako je tijekom razvoja ovih tvari bilo više supstanci koje su pokazale dobru sposobnost naglašavanja tkiva, neki od njih su imali negativne učinke na ljudsko zdravlje i nisu ostali u upotrebi. Kontrastna sredstva se mogu aplicirati peroralno, rektalno, intravaskularno ili uz pomoć katetera. Eliminacija kontrastnog sredstva iz tijela najčešće se odvija putem bubrega pa se izlučuje mokraćom, no nerijetko se eliminacija može odvijati i kroz jetru, ovisno o svojstvima primijenjenog kontrastnog sredstva. Važno je napomenuti da se primjena i eliminacija kontrastnih sredstava pažljivo prate kako bi se osigurala sigurnost i učinkovitost radioloških postupaka, a važnu ulogu u tome ima radiološki tehnolog. Kontrasna sredstva mogu se podijeliti prema mjestu aplikacije, prema promjeni apsorpcije rendgenskih zraka pri čemu se razlikuju negativna i pozitivna kontrastna sredstva, prema topivosti te načinu eliminacije iz organizma