Ovom temom opisane su sve metode i koraci u dijagnosticiranju tumora dojke. Cilj dijagnostike je točno i brzo otkriti vrstu tumora i započeti s liječenjem koje ovisi o stadiju tumora. Metodama probira cilj je otkriti rak dojke kod asimptomatskih bolesnica u samom početnom stadiju koji je još uvijek lokaliziran samo na tkivo dojke. Tada postoji najveća šansa za potpuno izlječenje. Pravilom trostepene dijagnostike umanjeni su troškovi nepotrebnih testova. Ono kaže da ako sva tri nalaza govore u korist maligne promjene, planira se terapija, a ako sve tri pretrage govore u prilog benigne promjene, bolesnica se prati klinički. Druge pretrage su indicirane ako postoji neslaganje između fizikalnog, mamografskog i patohistološkog nalaza. Fizikalni pregled se sastoji od uzimanja anamneze tj. svih potrebnih i relevantnih podataka o pacijentici, palpaciji i inspekciji. Palpacija obuhvaća pregled prstima u kojem se provjerava postoje li sumnjive kvržice u dojci, a inspekcija obuhvaća pregled kože dojke. Mamografija je temeljna i najvažnija metoda oslikavanja u dijagnostici bolesti dojke, a temelji se na radiološkom snimanju. Mamografija se, kao metoda, koristi i u probiru jer se njome najlakše mogu vidjeti promjene u obliku mikrokalcifikata koji su znak malignog procesa u dojci. Mamografija obuhvaća snimanje dojki iz dviju projekcija, kraniokaudalne i mediolateralne, koje su najčešće dovoljne i obuhvaćaju cijelu dojku. Bioptički nalaz dobiva se na temelju gledanja stanica pod mikroskopom. Stanice se dobivaju biopsijom širokom iglom ili otvorenom biopsijom. Biopsija širokom iglom (core needle biopsy) je metoda kojom se uvodi igla u promjenu i uzima se tkivo. U slučaju da ne dobijemo dobar uzorak ili nedovoljno tkiva, postupak se može ponoviti. Otvorena bopsija obuhvaća kirurško uzimanje uzorka. Slikovne metode koje se još koriste su ultrazvuk, kompjutorizirana tomografija i nuklearna magnetna rezonancija. Ultrazvuk je pogodan za pregled dojki mlađih žena čiji je žljezdani parenhim gušći. Također, postoje i druge metode koje se mogu koristiti za praćenje bolesti i za dijagnostiku tumora te razumijevanja na koje načine će tumor reagirati na terapiju. Te metode spadaju u molekularnu dijagnostiku, a obuhvaćaju određivanje gena (onkogeni, tumorsupresori), određivanje estrogenskih i progesteronskih receptora i određivanje tumorskog umnažanja (Ki67). Nakon dijagnostike tumora koji se pokazao malignim slijedi liječenje čiji je prvi stadij klasifikacija tumora i svrstavanje u jedan od stadija. Ovisno u koji stadij je smješten, planira se liječenje. Obično se prvo kirurški odstrani rak, a zatim se koriste druge metode liječenja, kemoterapija, terapija zračenjem ili hormonska terapija.