Sažetak Zglob gležnja prilično je uobičajeno ozljediti i ozljede gležnja mogu se dogoditi iz različitih razloga. Najčešće se ozljeda događa zbog sportskih aktivnosti, ali nije samo sport razlog nastanka ozljede već se gležanj može ozljediti prilikom padova na poslu, naglih okreta i udaraca.. Postoji akutna i kronična ozljeda gležnja. Do kronične ozljede gležnja dolazi nakon niza distorzija gležnja koje se nisu rehabilitirale unutar 6 tjedana. U ovom radu ću pisati o fizioterapijskim postupcima u kroničnoj nestabilnosti gležnja. Cilj fizioterapijskih postupaka nije samo poboljšati biomehaniku gležnja već kroničnu nestabilnost pretvoriti u akutnu s kojom ćemo moći lakše i bolje izvršavati fizioterapijske postupke te postignuti željene rezultate. Fizioterapijska procjena nam pomaže u procjeni pacijentovog stanja. Najčešće fizioterapijskom procjenom dobivamo odgovore na pitanja kako je došlo do ozljede gležnja, o kojem stadiju uganuća gležnja se radi, te razne druge karakteristike koje su pacijentu bitne za svakodnevne aktivnosti. Kod procjene su vrlo bitni manji testovi koji se rade prilikom pacijentova ulaska u prostoriju. To su najčešće nekakve antropometrijske mjere koje nam pomažu kasnije u prilagođavanju plana terapije prema pacijentovim mjerama i karakteristikama, ali najbitnije je napraviti testove koji nam isključuju sumnju na neko oštećenje. Nakon procjene pacijenta provest ćemo fizioterapijsku intervenciju koja mora imati plan terapije i mora biti individualizirana prema pacijentu. Terapija uganuća gležnja podrazumijeva konzervativnu metodu liječenja RICE metodu, kinesiotaping, vježbe mobilnosti. Zadnja faza rehabilitacije se sastoji od vježbi snage,vježbe skočnosti,brzine i eksplozivnosti, a najviše vježbi balansa i propriocepcije. Pasivnim tehnikama popout masaže i mobilizacije možemo smanjiti pacijentov osjećaj boli i poboljšati kvalitetu izvođenja pokreta u zglobu. Redovno vježbanje i pravilno tretiranje ozljede mogu biti ključni za postizanje dobrih rezultata u liječenju kronične nestabilnosti gležnja. Najbitnije je educirati pacijenta o svemu tijekom terapije. Cilj edukacije je omogućiti i prenijeti znanje koje će im pomoći da samostalno preuzmu kontrolu nad svojom ozljedom i svojim zdravljem.