Skupina bolesti, kroničnog, progresivnog karaktera koje ukoliko se neadekvatno tretiraju dovode do oštećenja vidnog živca i shodno stupnju oštećenja i sljepoći, naziva se glaukom. Vrlo često u bolesnika s dijagnosticiranim glaukomom nađe se i povišeni intraokularni tlak.Važno je za dijagnostiku i liječenje razlikovati pojam glaukoma od povišenog očnog tlaka, jer uz povišeni očni tlak, u glaukomskom poremećaju dolazi i do udubljenja pupile te ispada u vidnom polju. U bolesnika s glaukomskim oštećenjem javlja se gubitak živčanih stanica mrežnice, što kao posljedicu ima razvoj defekata u vidnom polju. Upravo ta oštećenja, a zbog toga što uglavnom nastaju neopaženo, dovode do pojave sljepoće. Rano otkrivanje, a samim time i edukacija osoba koje pripadaju rizičnim skupinama iznimno je važno i postavlja pred zdravstvene djelatnike ne samo važan zadatak, već zbog kompleksnosti problematike i veliki izazov. Povećanje broja registriranih slijepih osoba, pokazatelj je porasta problematike glaukoma i potrebe za ciljanom, stručnom edukacijom medicinskog osoblja, opće populacije, posebno osoba većeg rizika oboljenja. Nedovoljna posjećenost liječnika kroz kontrolne preglede smatra se jednim od uzroka pojave sljepoće u pacijenata koji boluju od glaukoma. Uloga medicinske sestre, na svim razinama zdravstvene zaštite, bilo da je riječ o edukatornoj, prevencijskoj, dijagnostičkoj ili kurativnoj ulozi, od krucijalnog je značenja u utjecaju na zaustavljanje daljnjeg napredovanja bolesti, sprečavanju pojave sljepoće te provođenje predviđenih mjera u osoba s uznapredovalim stadijem bolesti. Cilj tretmana glaukoma, u suvremenoj medicini, znači provođenje svih poznatih metoda liječenja, uz naglasak što duže zadržavanje uvjeta u kojima je bolest zaustavljena uz pojavu minimalnog broja komplikacija. Pokazatelj uspješnosti tretmana liječenja i edukacije je razina integracije oboljelih u provođenju aktivnosti svakodnevnog, uobičajenog života.