Rak dojke najčešći je rak žena u svijetu. Prema podacima Registra za rak, Zavoda za javno zdravstvo godišnje u Republici Hrvatskoj od raka dojke oboli oko 2 500 žena. Liječenje raka dojke može biti lokalno i sistemsko. Lokalno liječenje obuhvaća područje dojke i okolnog tkiva te podrazumjeva kiruršku terapiju, radioterapiju. Sistemsko liječenje podrazumjeva cijeli organizami te uključuje kemoterapiju, hormonsku terapiju i biološku i ciljanu terapiju. Uslijed liječenja raka dojke operativnim i sistematskim putem kao posljedica se javlja disfunkcija ramena zbog slabljenja mišića ramena i ramenog obruča. Ukoliko je učinjena mastektomija, anatomija tijela biva narušena te se kao jedan od problema javlja i poremećaj posture tijela, te se mogu javiti i bolovi duž kralješnice. Zbog operativnog zahvata i zračenja dolazi do promjena na koži kao što su ožiljci, opekline, induracije. To zahtjeva pojačanu brigu u njegovanju kože, te oprez pri krajnjim pokretima u zglobovima. Ukoliko operativni zahvat uključuje odstranjenje limfnih žlijezda iz pazušne jame moguće je javljanje limfedema, tj. otoka ruke. Limfedem se definira kao suvišak tekućine, tkivnih bjelančevina i masti s kroničnim upalnim stanicama i fibrozom u intersticiju, koji nastaje zbog insuficijencije limfnog sustava. Rekonstrukcija dojke je integralni dio modernog liječenja raka dojke, ne utječe na tijek bolesti, ne ometa provođenje naknadnog onkološkog liječenja i ne povećava učestalost pojave recidiva karcinoma. Rekonstrukciju dojke prilikom mastektomije nazivamo primarna rekonstrukcija dojke, dok se sekundarna rekonstrukcija dojke radi nakon mastektomije i provedenog onkološkog liječenja. Rekonstrukciju dojke moguće je učiniti uz uporabu silikonskih proteza, proteza punjenih fiziološkom otopinom, primjenom tkivnih ekspandera koji se postavljaju pod prsni mišić ili pak uporabom vlastita tkiva (režanj). Režanj kojim se rekonstruira dojka sastoji se od kože, potkožnog tkiva i/ili mišića s leđa ili trbuha i njime se vraća volumen uklonjenoj dojci. Prvi korak u svakoj primarnoj rekonstrukciji jest mastektomija s poštedom kože i/ili bradavice. Izbor početnog liječenja tumora dojke ovisi o opsegu i lokalizaciji bolesti. Metode koje se koriste u liječenju tumora često ostavljaju nepovoljne učinke ili trajne posljedice na funkciju zahvaćenog segmenta i kvalitetu života oboljele i liječenje osobe. Time se otvara prostor za fizioterapiju. Fizioterapijski proces po SAOP modelu je problemski orjentiran na procjenu pacijenta prema formuli S(subjective), O(objective), A(assesment), P(plan), a čine ga subjektivna procjena, objektivan pregled te postupci mjerenja i testiranja. Nakon analize i interpretacije postavlja se plan s kratkoročnim i dugoročnim ciljevima. Fizioterapijski proces nakon operacije možemo podijeliti na ranu i kasnu poslijeoperacijsku fizioterapiju te kasnu fizioterapiju(terapija sequela). Od izuzetne važnosti je i prijeoperacijska priprema pacijentica, koja obuhvaća edukaciju i pripremu pacijentica na ograničenja i probleme funkcije koji uslijede nakon operacije, te sprječava odstupanje od fiziološkog te skraćuje vrijeme oporavka. Dobro odabrana i profesionalno vođena fizioterapija omogućuje razvijanje, održavanje i obnovu maksimalne pokretljivosti i funkcionalne sposobnosti liječene osobe za povratak u aktivnost. Pri tome se primjenjuju postupci pozicioniranja bolesnika na krevetu, terapijske vježbe i tehnike za smanjenje boli, povećanje pokretljivosti, snage i izdržljivosti te specijalizirane metode kao što su limfna drenaža, PNF koncept(proprioceptivna neuromuskulaturna facilitacija) i Mulliganov koncept.