SAŽETAK Djeca često koriste ispruženu ruku kao zaštitni mehanizam pri padu zbog čega su prijelomi u području lakta veoma česti. Najčešće je riječ upravo o suprakondilarnim prijelomima nadlaktične kosti. Djeca sa suprakondilarnim prijelomom obično se žale na bol u laktu, oteklinu i ograničen opseg pokreta. Prilikom fizikalnog pregleda nužno je utvrditi postoji li oštećenje lokalnih neuroloških i vaskularnih struktura. Dijagnoza se potvrđuje radiološkom snimkom. Postoji nekoliko sustava klasifikacije za suprakondilarne prijelome no najčešće se koristi Gartlandov sustav temeljem kojeg razlikujemo tri tipa ekstenzijskih suprakondilarnih prijeloma nadlaktične kosti. Inicijalno zbrinjavanje suprakondilarnih prijeloma uključuje udlagu lakta u položaju blage fleksije uz izbjegavanje čvrstog povezivanja. Definitivno liječenje prijeloma najčešće se provodi zatvorenom repozicijom i perkutanom fiksacijom žicama. Najčešće komplikacije koje se javljaju kod suprakondilarnih prijeloma su oštećenje susjednih vaskularnih i neuroloških struktura, kompartment sindrom, infekcija, migracija žice, gubitak položaja i cubitus varus. Sestrinska skrb za dijete sa suprakondilarnim prijelom humerusa je specifična i izazovna. Nužno je da se odmah po prijemu djeteta u bolnicu s djetetom i njegovim roditeljima stvori odgovarajući partnerski odnos. Kvalitetna, ravnopravna, obostrana komunikacija je nužna kako bi se prevenirali konflikti i kako bi se sestrinske intervencije provodile sa što je moguće manje straha i stresa, za dijete i njegove roditelje. Medicinske sestre predviđaju aktualne, visoko rizične i potencijalne probleme kod djece sa suprakondilarnim prijelomom humerusa. Plan zdravstvene njege kod suprakondilarne frakture humerusa u dječjoj dobi sličan je planovima koji se provode kod drugih, srodnih fraktura. Usmjeren je liječenju boli i sprječavanju komplikacija tijekom cijeljenja kosti. Skrb je usmjerena na ozlijeđeno dijete, ali i njegovu obitelj. Cilj ovoga rada jest opisati sestrinske probleme, definirati dijagnoze, odrediti ciljeve i odabrati odgovarajuće intervencije koje medicinske sestre provode u cilju smanjenja ili ublažavanja aktualnih i potencijalnih problema te pozitivne evaluacije zadanih ciljeva i cjelokupnog plana zdravstvene njege.