Od prvog MR uređaja (1977. godine) do danas magnetska rezonancija je u konstantnom razvoju. Dječji organizam se bitno razlikuje od odraslog zbog toga što je još u razvoju. Djeca su zato posebno osjetljiva na ionizirajuće zračenje. Magnetska rezonancija je jedna od metoda koja ne izlaže pacijenta ionizirajućem zračenju. Zbog toga ima veoma bitnu primjenu u pedijatrijskoj radiologiji te kod adolescenata. Jedna od bitnih stavki za pripremu djeteta za pregled magnetskom rezonancijom je uspostava dobre komunikacije ne samo s roditeljima već i s djetetom. Treba se uspostaviti razumijevanje i suradnja. Ostvarivanje dobrog odnosa i komunikacije između djeteta i radiološkog tehnologa je važno za uspješno obavljen pregled i visoku kvalitetu slika. U ovom radu ću se dotaknuti povijesti MR-a te opisati način rada i građu samog uređaja. Ukazat ću na prednosti i nedostatke same pretrage te prikazati pripremu pacijenta za pregled. Nakon tih stavki ću se osvrnuti na pedijatrijsku radiologiju, posebno na pripremu djece za pregled magnetskom rezonancijom i koliko je bitna uloga radiološkog tehnologa da uspostavi uspješnu komunikaciju s djecom