Sažetak | Različita epidemiološka istraživanja u svijetu ukazuju na povećani broj oboljelih od različitih oblika parodontnih bolesti, stoga se parodontne bolesti, uz karijes, svrstavaju u jedne od najčešćih bolesti. Manifest Parodontno i opće zdravlje namijenjeni su prije svega parodontolozima i doktorima dentalne medicine, ali i ostalom zdravstvenom osoblju. On predstavlja prvu formalnu međunarodnu deklaraciju u dentalnoj medicini u kojoj su provedena istraživanja o povezanosti sistemskih i parodontnih bolesti, a započinje tvrdnjom da parodontalne bolesti predstavljaju javnozdravstveni problem. Parodont ima fiksacijsku i potpornu ulogu, povezuje zub uz koštano tkivo čeljusti i omogućuje opstanak mastikatorne sluznice usne šupljine. Parodont se sastoji od gingive, parodontnog ligamenta, cementa korijena i alveolarne kosti. Simptomi koji ukazuju na rani razvoj parodontalnih bolesti su krvarenje gingive, crvenilo, edem, hiperplazija, ulceracija, retrakcija gingive i zubna preosjetljivost. U umjerenom i uznapredovalom stadiju bolesti, ovisno o vrsti parodontalne bolesti, uz navedene simptome može doći i do jačeg gubitka pričvrska, pojave parodontoloških džepova, zahvaćenosti furkacija zuba, mobilnosti zuba, gnojnih supuracija i eksudata, poremećaja okluzije i položaja zubi te konačno i do samog gubitka zubi i denticije. Rano prepoznavanje bolesti je od presudne važnosti radi očuvanja zuba i denticije. Bolest se dijagnosticira nakon temeljitog uzimanja anamneze te kliničkog pregleda pomoću raznih parodontoloških indeksa i rengenografske snimke. Liječenje se provodi sustavom inicijalne terapije I i II, korektivnim postupcima, a kontrolni pregledi su neizostavni. Kod primarne prevencije parodontoloških bolesti glavni načini za sprječavanje bolesti su informiranje ljudi o pravilnoj oralnoj higijeni i bolestima usne šupljine, dijagnosticiranje i rano eliminiranje čimbenika rizika ključnih za razvoj parodontoloških bolesti, a sve kroz kontrolne, sistematske preglede te razne oblike promocija zdravlja. Sekundarna prevencija odnosi se na rano prepoznavanje parodontnih bolesti i početak liječenja, dok se tercijarnom prevencijom kod postojeće bolesti olakšavaju pacijentima svakodnevne smetnje i komplikacije bolesti. |