Mamografsko oslikavanje dojke tomosintezom je važna dijagnostička metoda koja se koristi za rano otkrivanje raka dojke. Jedan od ključnih aspekata optimizacije provedbe ove metode je određivanje tipičnih vrijednosti srednje doze žljezdanog tkiva dojke (u daljnjem tekstu: AGD, od engl. average glandural dose) kako bi se osiguralo što je moguće niže ozračenje pacijenta i potrebna kvaliteta dijagnostičke informacije. Cilj ovoga rada je utvrditi je li u slučaju zdravstvene ustanove u kojoj je provedeno istraživanje potrebno poduzimati korektivne radnje u cilju daljnje optimizacije provedbe mamografskog oslikavanja dojke tomosintezom putem izračuna tipične vrijednosti AGD-a i usporedbe s podacima iz dostupne literature obzirom da dijagnostičke referentne razine za ovaj dijagnostički postupak nisu dane. U većini slučajeva su u literaturi umjesto tipičnih vrijednosti dane srednje vrijednosti AGD-a pa su za potrebe usporedbe izračunate i srednje vrijednosti AGD-a. Analiza rezultata pokazuje da dobivene tipične i srednje vrijednosti AGD-a u ovom istraživanju ne odstupaju značajno od vrijednosti iz literature iz čega proizlazi da nema potrebe za korektivnim radnjama u smjeru smanjenja AGD-a, odnosno eventualno poboljšanja kvalitete dijagnostičke informacije.