Intervencije temeljene na mindfulnessu (MBI) su u čovječanstvu prisutne preko dvije tisuće godina u istočnjačkim religijama, no tek su posljednjih godina doživjele veliku popularnost i sekularnu (nereligijsku) primjenu u zapadnom svijetu u okviru psiholoških terapijskih intervencija, a kao posljedica rastuće baze istraživanja koja potvrđuju korisnost i učinkovitost MBI. MBI pokazala se uspješnom i u sustavu zdravstva, kao oblik podrške psihološkoj otpornosti i mentalnom zdravlju zdravstvenih radnika te kao metoda izbora u zdravstvenoj intervenciji. Literatura i praksa potvrđuju da su se mindfulness tehnike počele primjenjivati i u radnoj terapiji. Mindfulness tehnike kao što su svjesno kretanje i svjesno hranjenje izravno su povezane radnoterapijskim intervencijama kao što su osvještavanje i analiza okupacija i terapija hranjenja, dok su tehnike usmjerene na trening pažnje i svjesnog bivanja s emocijama usmjerene na razvijanje psihološke otpornosti, dobrobiti i zdravlja. Istraživanja i literatura ukazuju na pozitivne efekte na zdravstveno stanje klijenata u odnosu na stanje u kojem su bili prije primjene mindfulness tehnika. Kad se govori o utjecaju na terapeute, istraživanja ukazuju na veću prisutnost u radu s klijentima te bolju povezanosti terapeuta i klijenta. Vođena meditacija, vježbe disanja, skeniranje tijela samo su neke od metoda koje se koriste u sklopu ove tehnike. Kada radni terapeuti koriste tehniku svjesnosti u svojoj terapijskoj praksi, imaju sposobnost boljeg nošenja s osjećajima nelagode te time omogućuju jačanje terapeutske veze. Zauzvrat, klijent osjeća povezanost i povjerenje.