Sažetak | Jones prijelom pripada u skupinu prijeloma metatarzalnih kostiju, točnije prijelom
proksimalne dijafize pete metatarzalne kosti. Javlja se jednako između muškaraca i žena, dok više
prevladava u starijim dobnim skupinama. Jones prijelom se najčešće javlja kao posljedica inverzije
prednjeg dijela stopala, a drugi uzroci mogu biti prekomjerna upotreba, ponavljajući stres, trauma
ili nagla promjena smjera s petom odignutom od tla. Mjesto prijeloma mora se pažljivo procijeniti
jer se liječenje Jones prijeloma značajno razlikuje od ostalih prijeloma pete metatarzalne kosti.
Karakteristični simptom je bol u lateralnom dijelu stopalo i poteškoće sa hodanjem. Za precizniju
dijagnostiku se koristi rendgensko snimanje, a u rjeđim situacijama i kompjutorizirana
tomografija, magnetska rezonancija i scintigrafija kostiju koja bi moglo uputiti na stres frakturu.
Na temelju dobivenih radioloških nalaza Jones prijelom se klasificira po Torgu i suradnicima u tri
tipa koji se razlikuju po izgledu. Jones prijelom se može liječiti konzervativno i kirurško, odabir koji
će se postupak provoditi ovisi o ispravnoj dijagnozi i klasifikaciji prijeloma po Torgu. Konzervativno
liječenje podložnije je produženom zarastanju i nesrastanju prijeloma, unatoč tome je često prvi
izbor liječenja u općoj populaciji, dok operativno liječenje ima pozitivan ishod sa malom
zastupljenošću nesrastanja stoga se više preporučuje sportskoj populaciji. Slijedeći korak je
fizioterapijska procjena. Cilj procjene je na osnovu mjerenja i funkcionalnog ispitivanja procijeniti
pacijentovo trenutno stanje te na temelju toga napraviti program terapije i pratiti njen učinak.
Preko subjektivnog i objektivnog pregleda fizioterapeut procjenjuje opće stanje pacijenta,
kvalitetu pokreta i mogućnost služenja pomagalom, mišićnu snagu, izdržljivost, opseg pokreta,
bol, oticanje na mjestu ozljede i ožiljak ukoliko je pacijent operiran. Fizioterapijskom
intervencijom ostvarujemo dogovorene ciljeve postavljenih prilikom fizioterapijskog procesa i
procjene. U svrhu rehabilitacije pacijenta fizioterapeut se koristi fizikalnim agensima, tehnikama
i vježbama kako bi ostvarili ciljeve dogovorene prilikom fizioterapijskog procesa. Procedure koje
se koriste ovise o terapijskoj fazi u kojoj se pacijent nalazi, u početku se fokusiramo na smanjenje
boli, upale i sprječavamo gubitak opsega pokreta, P.R.I.C.E. metodom, TENS procedurom i
vježbama povećanja opsega pokreta. U srednjem terapijskom razdoblju počinjemo neutralizirati
posljedice dugotrajne imobilizacije vježbama jačanja muskulature stopala i gležnja. U zadnjoj fazi
se potiču vježbe propriocepcije i vježbe sa opterećenjem stopala. |