Iako je rak dojke najčešća maligna bolest u žena, ne može se zanemariti vrlo visoki broj malignih oboljenja ženskog reproduktivnog sustava. U ginekološke se maligne bolesti ubraja rak stidnice, rodnice, vrata maternice, maternice, jajovoda i jajnika. Najčešće susrećemo karcinom endometrija, karcinom cerviksa maternice i karcinom ovarija. Zadnjih desetak godina se smanjila učestalost malignih oboljenja ženskog reproduktivnog sustava zbog poboljšane rane dijagnostike predstadija. Točna etiologija karcinoma ginekološkog sustava je nepoznata, ali postoje brojni čimbenici rizika koji mogu potaknuti razvoj malignoma. Neki od tih čimbenika su infekcija humanim papiloma virusom, promiskuitetno ponašanje, nerotkinje, prva trudnoća u ranoj dobi, rano stupanje u seksualne odnose, prekomjerna težina, pušenje i obiteljsko nasljeđe. Najčešće obolijevaju žene oko 50. godine života, iako se bolest može javiti i znatno prije. Simptomi se u ranim stadijima bolesti uglavnom ne pojavljuju, stoga su vrlo bitni redovni ginekološki pregledi kako bi se bolest na vrijeme uočila i izliječila. Ukoliko se pojave simptomi, najčešće su to postkoitalno vaginalno krvarenje ili krvarenje u menopauzi, kao i iscjedak. Znakovi uznapredovale bolesti su zdjelična i abdominalna bol, obilnija krvarenja iz rodnice i gastrointestinalne smetnje. Glavne dijagnostičke metode u otkrivanju karcinoma ginekološkog sustava su ginekološki pregled i PAPA – test, palpacija i ultrazvuk abdomena, biopsija sumnjivih tvorbi, određivanje tumorskih biljega i frakcionirana kiretaža. Kako bi se utvrdila proširenost tumora, koristi se rendgen pluća, kompjuterska tomografija (CT) i magnetna rezonanca (MR) zdjelice i abdomena. Liječenje podrazumijeva kirurški pristup, vulvektomiju/ histerektomiju/ vaginektomiju/ adneksektomiju i disekciju limfnih čvorova, ovisno o tome koji su organi zahvaćeni malignomom. Radioterapija i kemoterapije se rijetko primjenjuju kao primarno liječenje, ali znatno nadopunjuju liječenje. Uz liječnike, veliku ulogu u zbrinjavanju žena oboljelih od maligne bolesti ženskog reproduktivnog sustava imaju medicinske sestre. One pospješuju liječenje postavljanjem jasnih sestrinskih dijagnoza i ciljeva, te provođenjem intervencija. Najčešće sestrinske dijagnoze su anksioznost, neupućenost, bol, poremećaj samopercepcije, poremećaj seksualne funkcije, mučnina i povraćanje, visok rizik kožnih oštećenja i visok rizik za nastanak infekcije.