SAŽETAK Trahealna stenoza je suženje dišnoga puta u području dušnika koje se može javiti nakon trahealne ozljede, maligne bolesti ili u ventiliranih bolesnika kao posljedica dugotrajne intubacije endotrahealnim tubusom. Najčešća metoda liječenja je kirurški zahvat kojim se odstranjuje, resecira suženi dio traheje te se preostali dio rekonstruira, spaja (anastomoza). Ukoliko je stenoza manja, provodi se dilatacijska metoda liječenja putem bronhoskopije. Porast postintubacijskih stenoza povezuje se s bolesti COVID-19 koja je dovela do potrebe za prolongiranom invazivnom mehaničkom ventilacijom. Postcovidne stenoze se najčešće manifestiraju progresivnom dispnejom, pisakanjem i šumom prilikom inspirija i ekspirija te isprekidanom opstrukcijom sa zadražavanjem sekrecije. Metoda liječenja je najčešće kirurška. Ukoliko resekcija traheje nije moguća za vrijeme operacije ili se anastomoza u postoperativnom tijeku raspadne, tada se radi palijativni kirurški zahvat- traheotomija sa trajnom traheostomom. Pacijenti sa trajnom traheostomom zahtijevaju kompleksniju sestrinsku skrb s naglaskom na edukaciju i rehabilitaciju za vrijeme hospitalizacije te nakon otpusta iz bolnice. Takvim pacijentima je potrebna i psihološka pomoć jer sama traheostoma u njih izaziva osjećaj nelagode, straha ali i srama. Da bi se takvi osjećaji smanjili ili potpuno nestali osim zdravstvenog osoblja, veliku im potporu daju i njihovi bližnji, obitelj. Te i nju treba uključiti u sam proces oporavka pacijenta te daljnju skrb kod kuće