Sideropenična anemija je najčešći oblik anemije koji se pojavljuje u svijetu. Čak 30% ljudi na svijetu boluje od ove bolesti. Nastaje zbog manjka željeza u organizmu što za posljedicu ima poremećaj u sazrijevanju eritrocita jer je željezo važan element u procesu eritropoeze ali manjak željeza može biti prisutan i bez anemije (1). Cilj je ovog diplomskog rada istaknuti važnost pravovremenog prepoznavanja svih dobnih skupina koji su pod povećanim rizikom od manjka željeza te pojedine skupine bolesnika (kronična bubrežna bolest) koji osim sideropenije imaju i druge uzroke anemije. Manjak željeza može biti apsolutni i funkcionalni. Kod apsolutnog manjka rezerve željeza su u potpunosti ispražnjene što najbolje pokazuje niska koncentracija serumskog željeza, porast TIBC-a i UIBC-a te feritina. Snižene su i eritrocitne konstante, MCV i MCH, koje su pouzdano mjerilo ako se isključi hemoglobinopatija i anemija pri kroničnoj bolesti. Kod funkcionalnog manjka željeza snižena je zasićenost transferina (omjer željeza i TIBC-a < 20%) dok je feritin uredan ili čak povišen, i u tim situacijama feritin je biljeg upalnog odgovora, primjerice u kroničnim i upalnim bolestima. Željezo se ne doprema u koštanu srž gdje je najveća potreba za njim (ugradnja u hemoglobin). Kod sideropenične anemije javljaju se simptomi koji su posljedica hipoksije poput (umora, smanjene koncentracije, opće slabosti, bljedila kože i sluznica krhkost noktiju, kose, ubrzan rad srca, te bolesnici često puta posjećuju liječnike drugih specijalnosti prije nego što se dijagnosticira i započne adekvatno liječenje manjka željeza). U dijagnostici ove bolesti potrebna je suradnja više timova u medicinskoj skrbi. Laboratorijska dijagnostika je neizostavna i obuhvaća pretrage kompletne krvne slike, DKS, retikulocita, serumskog željeza, feritina, TIBC, UIBC i druge koje se koriste kod isključenja anemija drugih uzroka. Nelaboratorijska dijagnostika obuhvaća kliničke, endoskopske i radiološke pretrage koje otkrivaju sami uzrok koji je doveo do sideropenije poput krvarenja. Najvažniji cilj liječenja je podignuti razinu hemoglobina, oporavak simptoma te popuniti rezerve željeza. U liječenju se koriste peroralni i parenteralni pripravci željeza. Peroralni pripravci su učinkoviti kod većine pacijenata kod apsolutnog manjka željeza ali kada nisu onda se daju parenteralni pripravci te kod funkcionalnog manjka željeza. U prošlosti su se parenteralni pripravci davali s oprezom zbog pojave reakcija preosjetljivosti jer se željezo pojačano otpuštalo na mjestu primjene. Današnji pripravci sadržavaju ugljikohidratni omotač koji omogućava postupno otpuštanje željeza u tijelu. Reproduktivna dob žena, trudnoća i dojenje su stanja kod kojih se češće javlja sideropenija i/ili sideropenična anemija zbog povećane potrebe za željezom. Kod muškaraca i starijih žena (starije od 50 godina) ovaj poremećaj se najčešće javlja zbog kroničnog krvarenja u gastrointestinalnom sustavu.