Shizofrenija je jedan od najonesposobljujućih zdravstvenih poremećaja u svijetu koji ljudima koji boluju od njega smanjuje sposobnost brige o sebi, samouzdržavanja i društvenog funkcioniranja te nosi sa sobom rizik od niza somatskih komorbiditeta koji mogu smanjiti životni vijek i za dvadeset godina. Smatra se da se samo oko 13,5% ljudi u potpunosti oporavi od shizofrenije te je kod većine pacijenata važno raditi na poboljšanju raznih aspekata kvalitete života. Shizofrenija utječe na pacijentove fizičke funkcionalne sposobnosti, psihičko zdravlje i društveno funkcioniranje te je stoga za terapiju i rehabilitaciju pacijenata koji od nje boluju potreban interdisciplinarni tim raznih medicinskih stručnjaka u koji je uključen i fizioterapeut. Fizioterapeut je unutar tima zadužen za fizičko zdravlje pacijenta, kontrolu i prevenciju somatskih komorbiditeta, ali je i poveznica između mentalnog i fizičkog zdravlja, facilitator društvenog funkcioniranja i promotor zdravog i aktivnog načina života. Unutar fizioterapijskog procesa, fizioterapeut procjenjuje pacijentove fizičke sposobnosti, mentalne kapacitete i društveno funkcioniranje te u skladu s procjenom osmišlja terapijski plan čiji je cilj funkcionalno osposobiti pacijenta za aktivan život u zajednici u kojoj se nalazi. U tu svrhu fizioterapeut najčešće koristi terapijske modalitete aerobnih vježbi, vježbi s otporom i tehnika relaksacije, za koje istraživanja potvrđuju najviše pozitivnih učinaka, ali mora biti upoznat i s drugim modalitetima kako bi pacijente mogao adekvatno savjetovati i procjeniti potencijalne interakcije između različitih terapija. Problem s kojim se često susreće u radu s pacijentima koji boluju od shizofrenije jest nedostatak ili gubljenje motivacije za pridržavanje plana terapije. Kako bi se to minimiziralo, važno je razumijevanje motivirajućih faktora i prepreka s kojima se pacijenti susreću kod započinjanja ili održavanja fizičke aktivnosti ili vježbanja. Fizioterapeuti se trebaju educirati o radu s pacijentima s mentalnim oboljenjima, razvijati i raditi na komunikaciji, potpori i motiviranju pacijenata te smanjenju predrasuda i stigme oko pacijenata s mentalnim oboljenjima.