Razvojni poremećaj koordinacije ozbiljan je neurološki poremećaj koji zahvaća 5% do 6% populacije te uglavnom mušku djecu. Djeca zahvaćena bolešću imaju velike izazove pri izvođenju normalnih i koordiniranih pokreta što ih sprječava u svakodnevnim aktivnostima poput hranjena, oblačenja, učenja i igre. Osim fizičkih poteškoća djeca sa RPK-om imaju i psihičke poteškoće. Zbog toga je potrebno pravovremeno dijagnosticirati i provesti fizioterapijsku procjenu kako bi se djetetu pružio odgovarajući tretman. Postoji više testova i upitnika koji se koriste za dijagnosticiranje i procjenu djece s RPK-om; upitnik o poremećaju razvojne koordinacije, Bruininks-Oseretsky Test motoričke sposobnosti i Peabody razvojna motorička ljestvica 2. izdanje, te najpoznatiji i najčešće korišteni test baterija za procjenu kretanja za djecu 2. izdanje. Kod intervencije može se koristiti intervencijski pristup usmjeren na proces, intervencijski pristup usmjeren na zadatak, fizioterapija i radna terapija te dodatci prehrani. U intervencijski pristup usmjeren na proces se ubraja terapija senzorne integracije i kinestetički trening za koje nema čvrstih dokaza da daju dobre rezultate. U intervencijski pristup usmjeren na zadatak se ubraja trening neuromotornih zadataka, kognitivna orijentacija na svakodnevne performanse i trening motoričkih slika i postoje čvrsti dokazi o učinkovitosti ovih tretmana za djecu s RPK-om. Stoga bi pristup usmjeren na zadatak trebao biti prvi izbor u odabiru tretmana kod te djece. Konvencionalna fizioterapija te određeni dodatci prehrani poput masnih kiselina, vitamina E i metilfenidata također su pokazali pozitivne učinke kao vrsta tretmana kod djece s RPK-om. Ove dvije vrste intervencija dobre su kao nadopuna intervenciji usmjerenoj na zadatak.