SAŽETAK: Anksiozni poremećaj kod djece i adolescenata je stanje koje ometa njihovo svakodnevno funkcioniranje. Zastupljena je u oba spola, iako se učestalije javlja kod djevojčica. Anksiozne simptome kod djece jako je teško prepoznati jer djeca većinom iznose somatske simptome. Važno je pravovremeno otkrivanje poremećaja kako bi se spriječio negativni utjecaj na daljnjem razvoju djece u socijalnom funkcioniranju. Često se javlja više anksioznih poremećaja skupa. Etiološki nastaje iz različitih čimbenika poput genetskih, psihodinamskih i bihevioralnih s čime se javljaju različiti emocionalni, kognitivni, bihevioralni i tjelesni simptomi. Sami okidač za nastanak anksioznog poremećaja može biti i vršnjačko nasilje, zanemarivanje i zlostavljanje. Uloga medicinske sestre je prevencija i unaprjeđenje mentalnog zdravlja te je važno potaknuti i djecu i roditelje da potraže pomoć te im pružiti psihosocijalnu podršku. Prilikom razgovora s djecom i adolescentima važno je postići sigurnost kako bi se oslobodili te pričali o svome problemu te smanjiti destigmatizaciju. Liječenje anksioznog poremećaja najbolje se postiže kombinirano s kognitivno-bihevioralnom terapijom i farmakoterapijom. Kada govorimo o farmakološkoj terapiji najčešće se koriste selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina koji spadaju kao prvi lijek izbora liječenja. Osim farmakološke terapije učinkovitom se pokazala i terapija temeljena na usredotočenoj svjesnosti koju djeca i adolescenti rado prihvaćaju zbog njezinih tehnika liječenja koje su prilagođene dobi djece.