SAŽETAK Spastičnost, kao karakteristika poremećaja i bolesti središnjeg živčanog sustava se definira kao abnormalni mišićni tonus koji se manifestira kao otpor na pasivno istezanje mišića te se pojačava s brzinom istezanja. Ekvinovarus deformacija stopala, kao jedna od najčešćih kod spastične hemipareze, je dio tipičnog hemiparetičnog obrasca hoda. Karakterizirana je plantarnom fleksijom te inverzijom gležnja i primarno je uzrokovana spastičnošću plantarnih fleksora (gastrocnemius i soleus) te invertora gležnja sa minimalnom, ili nikakvom aktivnošću dorzifleksora. Prisutne abnormalnosti u području gležnja i stopala mogu imati naknadne učinke na položaj i kontrolu koljena, kuka i trupa u hemiplegičnom obrascu hoda. Specifičnim mobilizacijama mišića i mekih tkiva se poboljšava somatosenzorni input koji uz adekvatan alignment može poboljšati performanse motoričkog zadatka. Pacijentu se daju informacije kojima se nastoji poboljšati percepcija pokreta, dok specifično kretanje omogućava iskustvo za jačanje pacijentove tjelesne sheme. Specifične mobilizacije spastičnog stopala imaju za cilj poboljšati kontakt stopala s podlogom, poboljšati alignment i aktivnost mišića u stopalu te nožnom zglobu. Povećanjem aferentnih informacija na zahvaćenoj strani, poboljšava se orijentacija prema zahvaćenoj strani, omogućuje se opterećenje zahvaćene noge u aktivnostima, te se povećava aktivnost ekstenzora noge. Cilj rada jest ispitati i utvrditi učinke specifičnih mobilizacija plantarnih fleksora hemiparetičnog stopala na spazam, aktivni i pasivni opseg pokreta dorzifleksije nožnog zgloba i aktivnost hoda kod osoba s hemiparezom. U istraživanju je sudjelovalo 10 muškaraca (62,5 %) i 6 žena (37,5 %), podijeljenih u dvije skupine. Pola ispitanika je provodilo specifične mobilizacije te pripada eksperimentalnoj skupini, dok ostali ispitanici pripadaju kontrolnoj skupini. Eksperimentalnu skupinu činilo je 5 (62,5%) muškaraca te 3 (37,5%) žena, kao i kontrolnu skupinu. Pacijenti u objema skupinama tretirani su u 5 uzastopnih tretmana u trajanju od 5 dana i trajanju od 30 minuta. Eksperimentalnu skupinu činili su ispitanici tretirani specifičnim mobilizacijama plantarnih fleksora hemiparetičnog stopala u trajanju od 10 minuta u kombinaciji sa tretmanom standardne intervencije neurofacilitacijske terapije u trajanju od 20 minuta. Kontrolnu skupinu činili su ispitanici tretirani tretmanom standardne neurofacilitacijske terapije u trajanju od 30 minuta. Iako nije dokazana statistički značajna razlika mjerenih parametara, ispitanici eksperimentalne skupine pokazali su bolju tendenciju napretka u redukciji mišićnog tonusa, povećanju aktivnog i pasivnog opsega pokreta nožnog zgloba te poboljšanje funkcije hoda nakon intervencije specifičnim mobilizacijama. Na temelju provedenog istraživanja i dosadašnjih istraživanja može se reći kako su stvorene preporuke koje mogu doprinijeti efikasnijim metodama intervencije za spastične plantarne fleksore stopala i funkciju stopala i hoda, što bi rezultiralo pozitivnim učincima na bolju kvalitetu života pacijenta.