Bolesti kralježnice nazivaju se još i epidemijama modernog doba. Najčešći odgovor zašto se veliki broj populacije žali na bolove u jednom (ili više) dijelova kralježnice krije se u načinu i stilu života modernog čovjeka. Sjedilački način života u 21. stoljeću postao je uobičajen te ne čudi kako se većina populacije čak i ona mlađa barem jednom tokom života susrela s bolovima u kralježnici. Iako je na početku liječenje konzervativno, velikom broju bolesnika potreban je i kirurški zahvat na nekom dijelu kralježnice. Značajan napredak je ostvaren u kirurškom liječenju bolesnika, s naglaskom na minimalno invazivne tehnike, no i ostali kirurški modaliteti liječenja su pokazali napredak koji ohrabruje. Kod osoba starije životne dobi, često se postavlja dijagnoza degeneracije kralježnice koja značajno smanjuje kvalitetu oboljelog. Umjerenom tjelovježbom i provođenjem svakodnevnih fizičkih aktivnosti, može doći do smanjenja ovakvog stanja. Ukoliko kod bolesnika dolazi do operacije, osim prijeoperativne pripreme, bolesnik se mora pripremiti i na period oporavka i rehabilitacije koji kod svakog bolesnika drugačije prolazi. Rehabilitacija nakon operacije ima ključnu ulogu za povećane kvalitete života. Postepenim povećavanjem razine funkcionalnih svakodnevnih aktivnosti, dolazi do povećavanja bolesnikova zadovoljstva.