Uvod: Ozljede u sportu sastavni su dio sporta i iako se nastoje prevenirati, ponekad ih je nemoguće izbjeći. Nakon što se sportaš ozlijedi, moguć je veliki spektar emocija i ponašanja koji može proizaći zbog same ozljede. U početku nakon ozljede prevladavaju emocije poput šoka, nevjerice, ljutnje, pa čak i depresivna stanja, dok se tijekom procesa rehabilitacije te emocije zamjenjuju s pozitivnijim i normalnim se smatra da osoba zrači optimizmom i fokusom. Cilj istraživanja: Osnovni cilj ovog istraživanja bio je ispitati sportaše o kognitivno – emocionalnim stanjima koji se javljaju nakon dobivene ozljede, odnosno koje i u kojoj mjeri su kognitivno - emocionalne posljedice prisutne, te jesu li ugodne ili neugodne. Metode istraživanja: U istraživanju je ukupno sudjelovalo 31 ispitanik od kojih su 28 (90,3%) muškaraca i 3 (9,7%) žene. Ispitanici su profesionalni sportaši koji se aktivno bave sportom, te su trenutno u rehabilitacijskom procesu zbog dobivene ozljede ili su završili rehabilitacijski proces prije 8 dana u privatnoj zdravstvenoj ustanovi. Prosječna dob ispitanika iznosi 23,52 i kreće se u rasponu od 18 do 35 godina, te je najviše ispitanika u dobi od 23 godine. Ispitanici su ispunjavali anonimni online upitnik koji je izrađen u svrhu istraživanja. Rezultati: Rezultati su pokazali da ispitanici imaju visoke ocjene za ugodna kognitivno – emocionalna stanja: usmjerenost na cilj (M=3,00), motiviranost za vježbanje (M=3,00), podrška trenera (M=2,87) i suigrača (M=3,00), te podrška obitelji (M=3,42); a jako niske ocjene za negativna kognitivno – emocionalna stanja: tjeskoba (M=0,77), ugroženost (M=0,65), manjak energije (M=0,71), depresivnost (M=0,68), promjena cilja (M=0,55), što ukazuje na vrlo povoljne rezultate rehabilitacije i odlično kognitivno - emocionalno stanje većine pacijenata. Zaključak: Istraživanje koje smo proveli pokazalo je da su pozitivne psihičke posljedice bile prisutnije od negativnih, stoga bi većina sportaša trebala imati i uspješan i lakši oporavak. U budućnosti bi trebalo biti više istraživanja ovakve vrste i sve više bi se trebalo pridavati važnost psihičkim posljedicama ozljeda kako bi fizioterapijski procesi bili što produktivniji i bolji.