SAŽETAK Onkološkim bolesnikom nazivamo osobu koja boluje od zloćudne bolesti. Prema epidemiološkim podatcima saznajemo kako je incidencija malignih bolesti u Republici Hrvatskoj u porastu, te češće ima smrtni ishod nego u ostatku Europskih zemalja. Bol predstavlja veliki zdravstveni problem svugdje u svijetu pa tako i u Hrvatskoj, i najčešći je razlog javljanja ljudi liječnicima i traženja pomoći. Kod muškaraca najčešći je karcinom prostate, dok je kod žena to karcinom dojke. Stoga se bol imenuje petim vitalnim znakom, uz puls, krvni tlak, disanje i tjelesnu temperaturu. Veliki broj osoba oboljelih od karcinoma trpi bolove, koji narušavaju kvalitetu kako njihova života, tako i života osoba u njihovoj okolini budući da je karcinomska bol vrlo često visokog intenziteta. Iz tog razloga tijekom liječenja onkoloških bolesnika posebna pozornost obraća se upravo na pojavu karcinomske boli, koja nastaje kao posljedica zloćudne bolesti. Upravo medicinske sestre i/ili tehničari su ti koji provode najviše vremena uz bolesnika prilikom njegova liječenja, stoga su i sestrinske intervencije prisutne od trenutka postavljanja dijagnoze sve do završetka života. Sestrinske intervencije usmjerene su edukaciji i pružanju pomoći kako bolesniku tako i njegovoj obitelji. Kod onkoloških bolesnika medicinske sestre i/ili tehničari vrše stalnu procjenu boli, kako bi bolesniku osigurali što bolju kvalitetu života primjenjujući farmakološke i nefarmakološke metode prilikom tretiranja boli. Medicinska sestra i/ili tehničar nakon procjene razine boli, ovisno o rezultatu na skali za bol osigurava primjenu nefarmakoloških metoda kod nižih razina boli, koje se prilagođavaju željama i navikama bolesnika, a odnose se na upotrebu metoda i pomagala koji smanjuju intenzitet boli, često je riječ o masažama, akupunkturama, TENS i tako dalje. Ukoliko rezultat na skali za bol bude visok, ili jednostavno nefarmakološkim metodama nije postignut nikakav rezultat medicinska sestra i/ili tehničar primjenjuje farmakološke metode prema uputama liječnika. Tijekom farmakološkog tretiranja boli primjenjuju se analgetici, odnosno lijekovi čija je svrha smanjenje ili potpuno uklanjanje intenziteta boli. Postoje dvije glavne vrste analgetika, a to su neopioidni i opioidni analgetici. „Zlatni standard“ u tretiranju karcinomske boli su upravo opioidi. Medicinska sestra i/ili tehničar baziraju se na bolesnikovom stanju pri izradi plana zdravstvene njege, na taj način plan sadrži sve sestrinske intervencije koje se provode kod bolesnika u cilju ublažavanja intenziteta boli, te u svrhu postizanja što veće razine samostalnosti bolesnika i što bolje kvalitete života, budući da je uz stalnu bol teško normalno funkcionirati. Uz sve sestrinske intervencije povezane sa terapijom koju je propisao liječnik, medicinske sestre i/ili tehničari pružaju stalnu potporu i podršku bolesniku i članovima njegove obitelji. Niti jedan čovjek ne bi trebao trpjeti bol, i upravo na tome se temelje sestrinske intervencije u tretiranju boli