Sažetak Pretilost se definira kao stanje u kojemu kalorijski unos premašuje potrošnju energije, progresivno je i kronično i ima negativne učinke na pojedinca, njegovu obitelj i društvo u cjelini. Čimbenici rizika za pretilost uključuju genetsku predispoziciju, nedostatak tjelesne aktivnosti i sjedilački način života, neadekvatnu prehranu, primjenu određenih lijekova, određena zdravstvena stanja koja utječu na metabolizam, kulturološka uvjerenja i stavove. Pretilost u pedijatrijskoj dobi najizazovniji je javnozdravstveni problem u 21. stoljeću, a povezana je izravno s povećanjem stope morbiditeta i mortaliteta u ovoj populaciji. Prevencija pretilosti kod djece smatra se strateškom preventivnom mjerom javnog zdravstva, koja ima visoki prioritet na globalnoj razini. Pretilost može biti monogena, sindromska i poligena. Predispozicije za razvoj pretilosti stječu se tijekom prenatalnog ili ranog postnatalnog razdoblja, te kroz utjecaj okolišnih ili psihosocijalnih stresora u ranom djetinjstvu. Liječenje pretilosti zahtjeva multidisciplinarni pristup, dok se prevencija temelji na edukaciji i poticanju na usvajanje zdravih životnih navika. Edukativne intervencije usmjerene su na promicanje zdrave prehrane, redovite tjelesne aktivnosti, smanjenje vremena provedenog pred ekranom i na psihološke čimbenike koji mogu imati utjecaj na prekomjeran unos nezdravih i visokokaloričnih namirnica. Medicinske sestre provode edukaciju djece i roditelja u različitim okruženjima i u odnosu na dob djeteta, a ove edukacije imaju najznačajniju ulogu u usvajanju pozitivnih životnih navika koje potiču održavanje optimalne tjelesne težine.