Ahilova tendinopatija je kliničko stanje čiji je primarni simptom bol. Usput je prisutno funkcionalno ograničenje i smanjena sposobnost podnošenja opterećenja. Jedna je od najčešćih ozljeda gležnja i stopala zbog prekomjernog opterećenja i tjelesne aktivnosti koje uključuju trčanje i skakanje. Etiologija joj je multifaktorijalna te nije dobro shvaćena. Čimbenici rizika se dijele na vanjske i unutarnje, no ne može se sa sigurnošću utvrditi da će se eliminiranjem čimbenika rizika utjecati na razvoj tendinopatije. Fizioterapijska procjena podrazumijeva subjektivni i objektivni pregled, nakon kojih se analizom prikupljenih podataka sastavlja plan i program fizioterapije čija se učinkovitost konstantno prati te evaluira. Fizioterapijski tretman je dugotrajan i naporan proces za pacijenta i fizioterapeuta. Ekscentrična mišićna kontrakcija je bila prvi fizioterapijski tretman koji se koristio kod liječenja tendinopatije Ahilove tetive. Bila je dobro prihvaćena iz razloga što je bilo pojedinaca koji nisu željeli prihvatiti mirovanje kao dio fizioterapijskog tretmana. Stanish i Curwin su ju prvi primjenjivali 1984. godine. Tijekom vremena su se razvijali fizioterapijski tretmani koji su primarno uključivali vježbe ekscentrične kontrakcije kao što su primjerice Alfredsonov i Silbernagel-kombinirani protokol. Kroz povijest vježbe ekscentrične kontrakcije su pružile zadovoljavajuće rezultate. Smatralo ih se „zlatnim standardom“ kod liječenja tendinopatije Ahilove tetive te su se primjenjivale skoro tri desetljeća. No, s vremenom su se u fizioterapijskom tretmanu kod liječenja tendinopatije Ahilove tetive počele primjenjivati vježbe koncentrične kontrakcije, Heavy Slow Resistance i Blood Flow Restriction s malim opterećenjem. Bilo je pojedinaca koji su bili zadovoljni vježbama koncentrične kontrakcije jer su se uspjeli vratiti prijašnjoj tjelesnoj aktivnosti. Beyer i suradnici su u svojem istraživanju uočili da su ispitanici koji su vježbali po principu Heavy Slow Resistance postigli slične rezultate kao i s vježbama ekscentrične kontrakcije i primijećeno je veće zadovoljstvo kod ispitanika. Vježbe izometrijske kontrakcije i pliometrijske vježbe se mogu primjenjivati kod Heavy Slow Resistance u određenim fazama fizioterapijskog tretmana. Blood Flow Restriction je također prihvatljiva opcija iz razloga što se može primjenjivati kod pacijenata čiji mišići i tetive ne mogu podnijeti velika opterećenja pri vježbanju. Usput sprječava atrofiju mišića te potiče hipertrofiju mišića. Štoviše, veći izbor mogućnosti fizioterapijskog tretmana može biti korisno za pacijenta.