Tumori mozga predstavljaju heterogenu skupinu neoplazmi koje proizlaze iz različitih tipova stanica prisutnih u mozgu ili metastaziraju iz drugih mjesta u tijelu. Mogu se klasificirati kao benigni ili maligni. Lokalizacija, veličina i brzina rasta tumora mozga mogu utjecati na vrstu simptoma koje osoba ima. Česti simptomi mogu uključivati glavobolje, probleme s vidom, povraćanje, slabost ili utrnulost u udovima, poremećaje ravnoteže i koordinacije, promjene osobnosti ili ponašanja, konvulzije i probleme s govorom ili slušanjem. Glioblastom je jedan od najagresivnijih oblika tumora moždanog tkiva, a čine ga uglavnom mutacije na glija stanicama u mozgu. Čini oko 16% svih tumora mozga te ima veoma nisku stopu preživljavanja. Oko 20% pacijenata preživi godinu dana, a manje od 5% preživi unutar 5 godina nakon postavljanja dijagnoze. Glioblastomi su izazovni za liječenje zbog svoje visoke stope proliferacije, otpornosti na terapije, i tendencije invazije u okolno moždano tkivo. Njihova infiltrativna priroda često čini kirurško uklanjanje tumora izazovnim, budući da je teško jasno definirati granice tumora. Uz to, glioblastomi su često otporni na terapije kao što su kemoterapija i radioterapija. Cjelokupna skrb pacijenata s glioblastomima zahtijeva multidisciplinarni pristup koji uključuje niz stručnjaka, uključujući neurokirurge, onkologe, radiologe, neurologe, medicinske sestre, fizioterapeute, radne terapeute, psihologe i socijalne radnike. Nakon postavljanja dijagnoze glioblastoma, prvi korak obično uključuje operativno uklanjanje tumora, ako je to moguće. Cilj je ukloniti što je više tumora moguće, bez ugrožavanja vitalnih funkcija mozga. Međutim, zbog infiltrativne prirode glioblastoma, potpuno uklanjanje obično nije moguće. Nakon operacije, pacijenti će obično biti podvrgnuti dodatnoj terapiji, poput radioterapije i/ili kemoterapije. Zdravstvena njega pacijenata s glioblastomima također uključuje upravljanje simptomima bolesti i nuspojavama liječenja. To može uključivati kontrolu boli, upravljanje kognitivnim i emocionalnim promjenama, kao i upravljanje fizičkim poteškoćama poput slabosti ili gubitka ravnoteže. Psihosocijalna podrška također je ključni aspekt zdravstvene njege. Pacijenti i njihove obitelji često prolaze kroz emocionalne i mentalne stresove tijekom liječenja glioblastoma. Zdravstvena njega pacijenata s glioblastomima u konačnici uključuje i 2 palijativnu skrb, koja je usmjerena na poboljšanje kvalitete života pacijenata, umanjivanje simptoma i pružanje podrške pacijentima i njihovim obiteljima. Palijativna skrb može se pružiti u bilo kojoj fazi bolesti, ne samo u terminalnoj fazi. Medicinska sestra u neurokirurškoj skrbi za pacijente s glioblastomom predstavlja nezamjenjivog člana multidisciplinarnog pristupa liječenju ovog agresivnog oblika tumora. Kroz svoju ulogu, medicinska sestra integrira i koordinira različite aspekte skrbi, pružajući ne samo tehničke medicinske usluge, već i emocionalnu podršku, edukaciju i komunikaciju između pacijenta i medicinskog tima. Direktna klinička skrb koju pruža medicinska sestra obuhvaća brojne elemente, uključujući primjenu lijekova, nadzor vitalnih znakova, ranu postoperativnu skrb i pravovremeno prepoznavanje i rješavanje potencijalnih komplikacija. Uloga medicinske sestre ne završava samo s tehničkim aspektima skrbi. Medicinska sestra također pruža emocionalnu podršku pacijentima i njihovim obiteljima, pomaže im da se nose sa stresom i anksioznošću koja često prati dijagnozu i liječenje glioblastoma. Kroz ovu polivalentnu ulogu, medicinska sestra bitno doprinosi optimizaciji ishoda liječenja i poboljšanju kvalitete života pacijenata s glioblastomom.