Moždani udar je učestala bolest koja može zahvatiti svaku osobu izloženu faktorima rizika te je praćen smrću ili teškim posljedicama koje ostaju uz osobu dugo u životu. Neurološko oštećenje uzrokovano moždanim udarom može rezultirati različitim funkcionalnim ograničenjima. Otprilike 30% preživjelih nakon moždanog udara pati od nekog oblika dugoročnih posljedica, bilo da su motoričke, kognitivne ili govorne koje narušavaju sudjelovanje u svakodnevnim aktivnostima. Posljedica moždanog udara često je oduzetost ili slabost jedne strane tijela (hemipareza) pri čemu je posebno izražena narušena funkcija ruke. S vremenom to može rezultirati naučenim nekorištenjem ruke koja je zahvaćena moždanim udarom iako je s vremenom i rehabilitacijom ruka vratila većinu motoričkih vještina ili snagu. U ovom radu je prikazano istraživanje koje ispituje razinu integracije zahvaćene ruke u zadacima uobičajenog dana, razliku korištenja dominantne i nedominantne zahvaćene ruke i analiziraju se svakodnevne aktivnosti. U istraživanju je sudjelovala 21 osoba kojoj je prosječno vrijeme od moždanog udara bilo 85 dana, a vrijeme boravka u ustanovi 32 dana. Motor Activity Log (MAL) je korišten kao alat uz pomoć kojeg se ispitalo korištenje ruke. Rezultati istraživanja pokazuju da osobe manje koriste zahvaćenu ruku poslije moždanog udara. Također, osobe kojima je bila zahvaćena dominantna ruka imaju veću prosječnu vrijednost korištenja ruke od osoba kojima je zahvaćena nedominantna ruka, iako je istraživanje pokazalo da razlika u korištenju nije statistički značajna. Može se primijetiti i da osobe najprije provode aktivnosti koje zahtijevaju korištenje obje ruke kao što su pranje i brisanje ruku, obuvanje/skidanje cipela i čarapa, ustajanje sa stolca s rukohvatima i slično. Najizazovnije aktivnosti su bile one u kojima je dominantno korištenje fine motorike i preciznih pokreta kao što su zakopčavanje dugmadi na košulji, korištenje daljinskog upravljača za TV, nanošenje kreme ili pjene za brijanje, korištenje pribora za jelo. Rezultati istraživanja ukazuju da je tijekom rehabilitacije više pažnje potrebno usmjeriti prema korištenju zahvaćene ruku u svakodnevnim aktivnostima, posebno nedominantne, kako bi se nastojalo spriječiti njeno naučeno nekorištenje.