SAŽETAK Danas nema sumnje da je epilepsija bolest mozga, a ne uma. Unatrag u povijest to nije uvijek bilo jasno, a smatralo se da je to bolest tijela, dok se suprotno smatralo da je to bolest uma, to jest duševni poremećaj. Jasni elektrofiziološki podaci dokazuju kako je epilepsija funkcionalna bolest mozga. Epilepsija pogađa 50 – 70 milijuna ljudi diljem svijeta i tijekom cijelog životnog vijeka. Trećina ljudi koji imaju pristup liječenju epilepsije, ne reagiraju na dostupne medicinske tretmane. Bolest bi se mogla spriječiti kod otprilike 25 % ljudi s visokim rizikom, kada bi bili dostupni učinkoviti tretmani. Uzroci koji mogu spriječiti epilepsiju uključuju traumatsku ozljedu mozga, infekcije mozga, perinatalne inzulte i genetske epilepsije. Dijagnoza se uglavnom postavlja na temelju izvješća i opisa epileptičkih napadaja od strane samih pacijenata ili promatrača, a osim toga i drugim instrumentalnim postupcima poput EEG – a, MRI – a i drugih. Bolest je i dalje praćena velikom stigmatizacijom, stoga se nevoljno prijavljuju novi napadaji zbog straha od marginalizacije i diskriminacije. Epileptički napadaj je specifičan obrazac ponašanja bolesnika koji može biti od grčenja cijelog tijela s pojavom možebitne cijanoze, sa ili bez gubitka svijesti, privremene odsutnosti bolesnika, tako zvan apsans napadaj i ostalo. Postoje dvije vrste napadaja, generalizirani i parcijalni napadaj. Grand – mal ili veliki napadaj najčešći je generalizirani napadaj, dok parcijalni napadaj označava stanje sužene svijesti, gdje bolesnik ima grčeve u zahvaćenim mišićima. Nadalje, većina osoba s epilepsijom suočena je i s komorbiditetima povezanim s epilepsijom, uključujući kognitivna stanja, poremećaje ponašanja ili druga medicinska stanja koja utječu na kvalitetu njihovih života. Svjetska zdravstvena organizacija definira kvalitetu života kao „percepciju pojedinca o vlastitom položaju u životu u kontekstu kulture i sustava vrijednosti u kojima živi te u vezi s njegovim ciljevima, očekivanjima, standardima i brigama“.