SAŽETAK Uloga palijativne skrbi je olakšati patnju bolesnika i njihovih obitelji sveobuhvatnom procjenom i liječenjem bolesnikovih fizičkih i psihosocijalnih simptoma. Kako se smrt približava, bolesnikovo opterećenje simptomima može se pogoršati i zahtijevati agresivniju palijaciju. Za razliku od aktivnog liječenja gdje je cilj izliječiti, cilj palijativne skrbi nije niti produžiti niti ubrzati smrt, već kontrolirati bol i druge uznemirujuće simptome uz pružanje podrške. Tijekom prošlog desetljeća, ovo je područje doživjelo značajan rast i promjene, uključujući nove modele pružanja skrbi te povećanje javne i profesionalne svijesti. Na temelju definicije Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) primarni cilj palijativne skrbi je multidisciplinarnim pristupom poboljšati kvalitetu života bolesnika koji imaju neizlječivu bolest. Prehrambeni aspekti i povezani simptomi kao što su gubitak apetita, mučnina, povraćanje, poteškoće s gutanjem, opstipacija i proljev, gubitak tjelesne težine i mišićne mase igraju važnu ulogu u palijativnoj skrbi. Učinci pothranjenosti i ostalih problema povezanih s prehranom mogu imati izuzetno štetan učinak na bolesnika i obitelj. Umjetna prehrana usmjerena je na liječenje pothranjenosti i povezanih simptoma kao što su umor, slabost te na poboljšanje kvalitete života. Ciljevi nutritivnog plana skrbi minimiziraju nelagodu povezanu s prehranom. Identifikacija nutritivnih problema može olakšati primjenu metoda palijacije o čemu treba raspraviti s bolesnikom i njegovom obitelj a uz to se pridržavati etičkih načela. Pružanje pravovremene prehrambene potpore, kada je indicirana i prikladna, i ublažavanje problema povezanih s prehranom trebali bi biti bitna komponenta holističkog pristupa palijativnoj skrbi i skrbi na kraju života. Razmatranja prehrane i hidracije u palijativnoj skrbi mogu biti složena. Ne dijele svi isti stav i vrijednosti u pogledu smrti i umiranja, važno je prepoznati da kulturno podrijetlo i etnička pripadnost mogu oblikovati nečija uvjerenja. Napredno planiranje skrbi može osnažiti bolesnike i njihove obitelji na razgovor o željama u pogledu prehrane i kvalitete života, što može olakšati donošenje odluka. Prehrana nije važna samo iz fiziološke perspektive već služi i kao izvor zadovoljstva i ugode. Prehrana i hidracija u palijativnoj skrbi zahtijevaju individualizirani pristup uz naglasak na procjenu i upravljanje prehrambenim potrebama čime se može poboljšati kvaliteta života. Medicinske sestre igraju ključnu ulogu u prepoznavanju tih simptoma i suradnji s multidisciplinarnim timom za optimalno upravljanje.